Kako je rekao moj dragi kolega, negdje tamo još sedamdesetih, ljudima je dopizidilo da ih maltretiraju na rock koncertima svojim umijećima masturbiranja po instrumentima. Te gitarist pleše tri minute s gitarom, pa bubnjar mlati pet minuta, pa čak i basist nešto virtuozira. Uglavnom, našli smo odličan, a nepoznati i još k tomu domaći bend. Lupiga s ponosom predstavlja

Ako ste voljeli strip o Mister Nou, njegovu splitsku glazbenu verziju ćete obožavati. Ako niste voljeli Mister Noa u Amazoni, obožavat ćete ga na kazeti ili cd-u. Znate da mi na Lupigi imamo ukusa. Uostalom, da nije tako, ne biste niti dolazili uzaludno svaki dan tražeći mala prozno-informativno-recenzijska remekdjela.

Kako, zahvaljujući, a kome drugom nego li našem prokletom webmajstoru nemamo još mogućnost stavljanja mp3 zapisa, s Mister Noom ćemo vas upoznati, u biti, upoznavati tekstualno, tjedno na kapaljku.

O bendu zasada samo da su, kako rekosmo iz Splita i da im je zaštitni znak spiritus movens etc jest Slija. Toliko zasad, samo uz napomenu kako se Mister No uporno vrti i sluša u suburedništvu Lupige na izmještenoj lokaciji, navodno negdje u blizini barda domaće estrade Jasmina Stavrosa.

Čovjek za jedan dan

Toga dana liznuo sam Hoffman trip
I svidio mi se jedan tip
Fen frizura, okser hod
Rado bih ga primio
On kaže da je srijeda
Da danas dolazi vlak prijatelja
Ja bih sprijeda
Mogu ja sprijeda?
Cijeli grad je protiv nas
Kad ti ruku držim ja
Kad ti usne dodirnem
Dobijem batine
Ma pitao bih sve te ljude
Mogu li i ja bar malo
Vjerovati u Boga
Zadnji put kad smo brali cvijeće
Rekao si da me nećeš
Zadnji put kad smo brali cvijeće
Povraćao sam cijeli dan
Povraćao sam i mislio na tebe
I sanjao te
Na tebe
Metar kreme po meni
To me strašno uzbudi
Žele kiša prska dan
Ključ je kod njega
Capuccino, prava stvar
Dok me češe odmaram
Dok mi radi one stvari
Ja na nju zaboravljam
Htio bih prije nego umrem
Ispunit naše snove
Htio bih poljubiti te ja