Nakon rasprodanog Novog Sada, Splita i tri dana Beograda, te (još nismo saznali zašto) neodrađenog Sarajeva, "Leb i sol" stigao je u solidno popunjenu malu dvoranu zagrebačkog Doma sportova. Makedonski veterani spektakularno su odradili svoj dio posla, pred, doduše, nešto sramežljivijom publikom, a sam početak s "Aber dojde donke" mnogima će dugo vremena ostati u sjećanju

Sam koncert počeo je poprilično rano, s obzirom na ono na što je zagrebačka publika navikla. Međutim, kako god, kompletna postava legendarnih Makedonaca, u sastavu Vlatko Stefanovski na gitari, Bodan Arsovski na bas gitari, Kokan Dimuševski na klavijaturama te Garabet Tavitjan za bubnjevima, krenula nas je već u 20.15 sati uvoditi u svoj virtualni svijet.

Stefanovski je, čini se, štedio glasnice i nije previše komunicirao s ponešto rezigniranom publikom, koja je tek zadnjih dvadesetak minuta koncerta počela pokazivati neke znakove života, dok je do tada koncert promatrala kao kazališnu predstavu "Glembajevi". Jedva da se čuo pljesak u pauzama između pjesama. Tome se možda razlog može pronaći u činjenici da je dobar dio posjetitelja bio starije životne dobi.

Inače je koncert trajao nešto manje od tri sata, a uz harmoniju zvukova istinskih virtuoza, prisjetili smo se nekih hitova ovog benda kao što su Čukni vo drvo, Uči me majko, karaj me, Kao kakao, Skopje, Mamurni ljudi, Jovano, jovanke. Jedna od zanimljivosti vezanih uz koncert je to što ga je uživo prenosio Hrvatski radio 2, što nam je rekao sam Stefanovski.

Valjalo bi na koncu napomenuti kako su makedonski veterani u zavidnoj sviračkoj formi, pogotovo u odnosu na prošlogodišnje "povratnike" iz Bijelog dugmeta. Za razliku od Dugmeta koje je na stadionskim koncertima izgledalo i zvučalo poprilično neuvjerljivo, "Leb i sol" ostavio je iznimno moćan dojam i tako pokazao da je svoj "reunion" odradio prvenstveno s poštovanjem prema svojim obožavateljima. Inače, ukoliko mislite da smo negdje maznuli ove fotke, moramo vas izvijestiti da to nije tako, jer je sve što vidite snimio naš Rega ...