KRAJ JEDNE ILUZIJE: „Ili će doći masa migranata ili će biti fajrunt“
Trodnevni Festival alternative i ljevice Šibenik, 11. po redu FALIŠ, po običaju je imao sjajne goste, a ove godine se upustio u tematiziranje tranzicije i deindustrijalizacije. Ako ovo čitate u Hrvatskoj, statistički gledano jedva sklapate kraj s krajem pa su vam oba pojma poznata makar intuitivno.
FALIŠ je ove godine, od 6. do 9. rujna, okupio izložbe fotografija, stripova, filmova i niz rasprava, a na ovom mjestu pozivamo vas da poslušate predavanje filozofa, publicista i prevoditelja Borisa Budena na temu "Postkomunistička tranzicija - kraj jedne iluzije". Svestrani Buden dao je svoje viđenje tranzicije sugerirajući da tranziciju naprosto počnemo tretirati kao ono što i jest - kriza.
"Nije to pad u neko divlje stanje koje će se nakon stanovitog vremena normalizirati i poštovati neki ustaljeni društveni ugovor. To se neće dogoditi. Hobbes je rekao da su to 'krvavi vijesnici permanentnog izvanrednog stanja koje će se proširiti na cijeli svijet'. Dakle, ta tranzicija ne završava nekakvim rješenjem već kaosom i raspadom ... Na našim prostorima, tranzicija se manifestira i novim svrstavanjem. Devedesetih smo prvo krenuli s europskim integracijama pa se to postupno, gotovo neprimjetno, promijenilo u euro-atlantske integracije. S vremenom, danas se sve češće čuje tek NATO. Danas je pojam Europe gotovo sekundaran i zamijenjen pojmom Zapada ... No što je Zapad? Da li je to netko demokratski odlučio? Zapad se neprestano politički subjektivizira, a da nitko zapravo ne zna što je taj subjekt", izložio je Buden neke osnovne teze i pitanja.
Govoreći o početku tranzicije u Hrvata primijetio je kako postoji jedan simbolički događaj koji označava početak tranzicije i podosta govori o procesu koji tada započinje.
„Naime, prvi čin demokracije nakon osamostaljenja Hrvatske dešava se kada HSLS skuplja potpise i vraća spomenik banu Josipu Jelačiću na Trg Republike u Zagrebu. Nitko se tada nije pitao tko je taj ban Jelačić i koji je njegov odnos prema republici. Nitko nije otišao u Beč pa vidio što je Jelačić radio u oktobru 1848. godine kada su Srbi i Hrvati pod Jelačićem s kuburama i jataganima rušili barikade demokrata, republikanaca, studenata, dakle svih vrijednosti kojima se današnja Europa klanja. Dakle u prvom činu demokracije staviš habsburškog vazala koji 1848. ruši republiku u ime feudalnog apsolutizma, onda u trećem činu i ne možeš postati ništa drugo nego vazal“, upozorava Buden.
Kasnije će se uhvatiti i teme radničkih prava u tranzicijskom ratu.
"Ukrajina je usred rata promijenila Zakon o radu tako da su radnici u potpunosti bačeni na tržište bez zaštite. Zanimljivo, ako imate u vidu da je zemlja u ratu, a da su vladajuće klase našle dovoljno vremena da sebi organiziraju bolju budućnost. Kako sumira ekonomist Branko Milanović, dok je Ukrajina po ekonomskim parametrima manje razvijena od Kosova, pet je zemalja u tranziciji profitiralo. Malo tko zna da je jedna od tih zemalja Bjelorusija što vam dovoljno govori o tome koliko je demokracija bitna za ekonomski rast", kaže Buden, dodajući kako je cijeli tranzicijski prostor u demografskoj krizi.
"Bugarska je ispražnjena, a Ukrajina je izgubila 15 posto stanovništva i prije nego je ostala bez Krima. A ako nemate demografski razvoj, ne možete imati ni ekonomski rast. To je i budućnost Hrvatske. Dakle, ili će doći masa migranata ili će biti fajrunt. Vrijeme je da napustimo taj pojam tranzicije i počnemo govoriti o krizi. O krizi koja je započela padom komunizma i koja se intenzivno produbljuje", zaključio je gost ovogodišnjeg FALIŠA.
Kako zanimljiv govornik zna, tako je i Buden je kroz sat vremena provukao niz anegdota, digresija i paralela. Ako već niste bili prisutni u Šibeniku, vrijedi poslušati ili pogledati barem video. Uostalom, tamo negdje do 17. minute predavanja kao da nije bilo ni tehničara zvuka pa je i vaš izostanak opravdan. Sada možete započeti upravo od te 17. minute na ovom linku.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Ivan Buvinić
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize"
Arkaj, kad muškarac oženi trideset pa i više godina mlađu ženu onda je sve ok, nitko se neće smijuljiti, namigivati ili će ga zadivljeno gledati?