Hrvatska je dočekala svoju kraljicu. Uz stalni izravni prijenos vidjeli smo Janicu kako maše iz pilotske kabine, daje kiss Račanu, pjeva s Ladom, ima konferenciju za novinstvo i još puno stvari. Mene se osobno dojmila njezina vezanost s bratom, koja je iako je Janočka dobila četiri medalje vrlo čvrsta i Janica nije propustila niti jedan trenutak da ga ne spomene. Zatim su je strpali u jedan ružan bus, koji je samo zbog nje bio lijep.

Janicu je na Trgu bana Josipa Jelačića dočekalo 100000 ljudi kako tvrdi glasnogovornica zagrebačke policije Stanka Saraja. Nakon Prljavog kazališta, Dr. Franje Tuđmana, popularne stojedinice i prosvjednika opozicije, trg je dočekao i najdražu gošću. Vjerovatno najiskreniju od svih gore navedenih. Nije naodmet napomenuti da su se oko nje, kao i u slučaju Gorana Ivaniševića nagurali ljudi koji su manje zaslužni, a neki od njih i skroz nezaslužni za njen uspjeh. No, to nikako ne umanjuje uspjeh ove djevojke koja se cijelim putem smijala i veselo mahala.
Dok sam sjedio u jednom zagrebačkom kafiću čuo sam raspravu o tome tko je bolje dočekao svoje sportaše: Split ili Zagreb? Konobar je najbolje odgovorio da je to potpuno nebitno jer se radovao sad kao i onda. I zaista, jedan je Goran Ivanišević, ali je jedna i Janica Kostelić. Kako nisam ekspert za sportska čuda, poštujem samo sportski uspjeh obitelji Kostelić, veliki uspjeh za Hrvatsku i pravo malo čudo od dočeka koji su organizirali Zagrepčani.
Treba Janici, Goranu i Draženu izgradit spomenike jer su oni učinili za Hrvatsku više nego Goran Granić i Dražen Budiša zajedno. Slike eksluzivno nisu popaljene.