Raspitujući se ovih dana o jednom slikaru, saznao sam da se dotični rodio u Kobašima, tipičnom ušorenom prisavskom selu. Pravo ime mu je Slavonski Kobaš, nalazi se blizu Slavonskog Broda i ako upišete to mjesto u pretraživač dobit ćete samo poštanske brojeve. No, Kobaš je po mnogo čemu drugome, zanimljivo mjesto ispunjeno zdravim duhom.

Zanimljivost ovog mjesta leži u tome da sa svojih 1500 stanovnika ima popriličan izbor školovanih ljudi. Imamo tako osim već prije spomenutog slikara koji se zove Zdravko Ćosić (Tomislav Čolić) i saborsku zastupnicu Ljubicu Lalić, koja je potpredsjednica Hrvatske seljačke stranke. Nakon njih dolaze čelnik Slavonske gospodarske komore Antun Klase, te mr. Stjepan Pišonić, direktor i suvlasnik vodećeg hrvatskog proizvođača tapiciranog namještaja, k tome i bivši saborski zastupnik i utemeljitelj kajakaškog kluba. Imali su u nedavnoj povjesti i generala Josipa Čuletića, donedavno zapovjednika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Nije naodmet napomenuti i da imaju prilično uspješan kajakaški klub, a prošle su godine proslavili 270 godina školstva u Kobašu.
S nadom da ovo nećete doživjeti kao opis kakvog možete naći u časopisu Arena, ovo nam ipak govori da unatoč našoj posvemašnjoj lijenosti, negdje postoje vrijedni i pametni ljudi u jednom mjestu. K tome još i iz Hrvatske. Gotovo kao u nekoj američkoj seriji. Naravno da svaka američka serija završi s hepi endom, čak i ona tužna, pa mi i stanovnicima Kobaša želimo daljnji uspjeh, osim ako ja griješim i tamo situacija nije takva kakvom se čini iz internet članaka i pogleda ispred mog monitora.