Iz novog broja tjednika Novosti prenosimo reportažu Dragana Grozdanića o Karlovcu, gradu koji već neko vrijeme zorno ilustrira kako to izgleda kad jedna politička stranka - u ovom slučaju HDZ - godinama ne ispušta vlast iz ruku. Dok karlovačka HDZ mladež demolira kafiće, njihovi seniori grade mostove koji ne vode nigdje. U isto vrijeme rijetki su dovoljno hrabri da prekrše zavjet šutnje i ukažu da je Karlovac već godinama poligon za bahaćenje i iživljavanje vladajućih. Grad na četiri rijeke bačen je na koljena

Što očekivati od grada u kojem se antifašistima onemogućava postavljanje spomen-ploče i proglašava ih se četnicima, a odobrava se polaganje vijenca dvojici ustaša stradalim 1941. u jednoj partizanskoj akciji? Ako politika takvo što odobrava, onda ne čudi da je stala u obranu najnovijeg cirkusa mladeži HDZ-a i to, siguran sam, po direktivi ministra Branka Vukelića. On u Karlovcu odlučuje o svemu, pa i gdje će se koja čistačica zaposliti – bez dlake na jeziku odgovara Željko Godač, vlasnik “River puba”, na naše pitanje o trenutnom stanju u Karlovcu.

Najnoviji cirkus koji Godač spominje dogodio se prije desetak dana, kada su sada već bivši pripadnici mladeži HDZ-a, 26-godišnjaci Željko Goršić, Danijel Trupković i Vladimir Vogrinc, pretukli 18-godišnjeg Marka Jovkovića u jednom prigradskom noćnom klubu. Prije dvije godine isti su huligani demolirali i Godačev lokal, naočigled gostiju i gazde koji svojim izgledom izaziva strahopoštovanje. Korpulentne figure, obrijane glave, ušiju ukrašenih s nekoliko naušnica, odjeven u vojne hlače i američku spitfajericu, Godač, bivši vojni specijalac i dragovoljac, prisjetio se studenoga 2008.

Vješači za lustere

- Tu večer svirali su tamburaši, a tzv. mladež nije htjela platiti piće – počeli su razbijati i vješati se za rasvjetu. Otada ih zovemo “vješači za lustere”. Goste, koje su naposljetku istjerali iz lokala, povlačili su za rukav i osorno zapitkivali jesu li u HDZ-u. Pozvao sam policiju i onda su se razbježali. To je bila ista ekipa koja je sad u pritvoru – priča Godač. Iako je zatražio da se novac od počinjene štete uplati na račun Doma za rehabilitaciju djece u Jaškovu kraj Ozlja, odšteta nikada nije plaćena jer je sud nije ni odredio.

- To su tatini sinovi, njihovi su roditelji na rukovodećim položajima u HDZ-u. Što mislite, što bi bilo da oni dođu na vlast za pet godina? Pa dogodila bi se nova Kristalna noć. Meni je Goršić jednom prilikom poslao SMS poruku u kojoj mi čestita obljetnicu proglašenja NDH. Obavijestio sam policiju, ali i njegova oca koji je direktor NK Karlovac, no on je samo odgovorio da to nije napravio njegov sin – kaže Godač.

River pub - Karlovac

Što dulje razgovaramo, sve više se čini da je trenutna politička nomenklatura u Karlovcu dovela taj grad u stanje opće nesigurnosti. U posljednjih nekoliko mjeseci te sumnje potvrđuju naslovi u crnoj kronici. Karlovac ili Vukelić-Grad, kako ga mnogi danas ispod glasa zovu, bio je nekoć zbog svoga položaja jedan od najrazvijenijih industrijskih centara s blistavom perspektivom. Danas je jedino važno tko ima čiju stranačku iskaznicu, a kakvu-takvu sigurnost donosi samo ona HDZ-ova. Posla u privatnom sektoru nema, a ulaz u javni omogućava isključivo pripadnost toj partiji, vječno na vlasti. Ambiciozniji i obrazovaniji građani većinom odlaze u Zagreb, gdje nakon studija i ostaju, nadajući se boljem životu, jer u Karlovcu je nezaposlenost velik problem.

Društvenog i kulturnog života u gradu gotovo da nema. Lokalni političari mnogo su toga obećali, kaže naš sugovornik Godač, uređenje ulica i Centra za mlade, no sve je stalo na riječima. Umjesto toga, povećani su nameti za obrtnike. Ono što je ostalo od industrije, to je privatizirano, pa su uslijedili otkazi.

Rabijatna mladež HDZ-a Karlovac

Jugoturbina, nekadašnji gigant za proizvodnju energetske opreme, zapošljavala je više od devet tisuća radnika, petinu ukupnog broja stanovnika grada. Od niza tvrtki koje su nastale njenim raspadom, danas je najproduktivniji Alstom, koji proizvodi opremu za brodogradnju i zapošljava 700 radnika. Karlovačka pivovara također je prepolovila broj radnika; jedino HS produkt, tvrtka za proizvodnju vatrenog oružja, zapošljava gotovo tisuću radnika.

Kulise depresije

Mrtvilo nekih centralnih ulica, uz koje su poput mumija ukopane devastirane i zapuštene kuće, teško je ne primijetiti. Mnoge se kuće prodaju, ali ih nitko ne želi kupiti. Nalaze se na potezu od središnjega gradskog šetališta, oko karlovačke Zvijezde i Radićeve ulice.

U kakvom je stanju stara karlovačka jezgra najbolje govori činjenica da je u filmu “Praznik u Bosni” poslužila kao kulisa za razrušenu Foču. To je bila samo jedna od mnogih depresivnih kulisa za potrebe filmova, poput “Svjedoka” Vinka Brešana, snimljenih tamo unatrag desetak godina. U dijelu stare jezgre nalazi se još jedna horor građevina: ruševno megalomansko bivše vojno skladište, tzv. Oružana. Potpuno je obnovljena jedino pravoslavna crkva Svetog Nikole, u ratu porušena dinamitom, čiji zvonik stoji usporedo sa zvonikom katoličke crkve.

Most za nigdje u Mostanju kraj Karlovca

- U Karlovcu postoji loša gospodarska vizija. Najveći projekt u posljednjih sto godina koji je pokrenuo grad, odnosno SDP-ova vlast koja je vladala u jednom mandatu, jest 22 milijuna eura nepovratnih sredstava dobivenih iz ISPA projekta Europske unije. Time bi do 2015. trebalo izgraditi centralni kolektor kojim će se ići na pročistač voda nizvodno od grada, čime će rijeke biti čiste. Kolektori se trenutno grade na desetak lokacija u gradu – priča Tihomir Ivka, kolumnist KAportala, koji je široj javnosti postao poznat kada se nakon ispada HDZ-ove mladeži gradom iz protesta prošetao s bejzbolskom palicom.

- Nošenje palice bila je moja reakcija na izvješće policije, nakon što je mladež HDZ-a pretukla Jovkovića. Ona je premlaćivanje mladića prvo nazvala drskim ponašanjem, da bi nakon dolaska premijerke Jadranke Kosor, iste pod hitno spremila u pritvor. A nema dugo da je premijerka izjavila da je riječ o najboljoj mladeži u Hrvatskoj i da će je ona osobno pratiti u političkoj kampanji – kaže Ivka.

Pita kako je moguće da Vladimir Vogrinc, jedan od napadača, nije ranije isključen iz mladeži HDZ-a. Dotični je na dan napada izašao iz zatvora, jer je zbog ranijeg fizičkog napada na svog pretpostavljenog nečasno otpušten iz Hrvatske vojske.

Grb nogometnog kluba Karlovac

Od gorućih problema grada, Ivka upućuje na megalomaniju zbog koje se, primjerice, financira Nogometni klub Karlovac. Klub, koji vode Vukelićevi poltroni, iz proračuna dobiva 14 milijuna kuna, dok se za sve ostale sportove izdvaja oko dva milijuna kuna. Uz gradsko gospodarstvo na izdisaju, što lokalna politika uporno pravda krizom i recesijom, to upućuje na neku vrstu političko-nogometnog reketa.

- Proračun grada Karlovca za 2011. godinu izglasan je na 166 milijuna kuna, što je 34 milijuna kuna manje nego za prošlu godinu. No više od toga, političarima nedostaje vizija razvoja grada – reći će Ivka.

Most za nikuda

Što tek reći za moderni četverotračni most u Mostanju kraj Turnja, južnog predgrađa Karlovca, a koji je završen u listopadu prošle godine? I njega stanovnici ironično nazivaju Vukelićevim mostom; uvjerili smo se, doista je jedan od najbizarnijih građevinskih projekata u Hrvatskoj. Vrijednost mu je bila 60 milijuna kuna, a nalazi se na dionici nepostojeće ceste od gradskog naselja Mostanja do Vukmanićkog Cerovca, sela ministra Vukelića. Preko njega vozila ne prolaze, ni s jedne strane nema pristupnih cesta – apsurdno i žalosno.

Tužniji od mosta vjerojatno je još jedino bivši hotel “Korana”, koji je prilikom otvorenja sredinom sedamdesetih bio ponos grada i jedan od najboljih u bivšoj državi. Temeljito opljačkan u ratu, od strane pripadnika HV-a koji su tamo bili smješteni, s vidljivim tragovima skidanja pločica sa zidova, danas je leglo zaraze i štakora. Stoga je čudno kako u njegovom prizemlju radi kafić s pogledom na Koranu. S krova hotela strši nekoliko antena mobilnih operatora, od kojih netko sasvim sigurno ubire profit, iako nije baš jasno tko.

Devastirani hotel Korana

Želeći i to saznati, pokušali smo doći do nekih lokalnih političara koji bi se osvrnuli na gospodarsku situaciju u gradu. Većinu smo zatekli na službenom putu, dok su neki bili privatno spriječeni, a SDP-ov vijećnik Mladen Rakočević, nekadašnji pročelnik Upravnog odjela za prostorno planiranje, nakon kraćeg promišljanja kazao je da s “Novostima” ne bi razgovarao. Evo zato još jedne crtice iz urbane kulture koju smo, onako žalosnu, već spomenuli na početku ove karlovačke priče.

- U Karlovcu nema klupskoga života. U Hrvatskom domu je trideset godina živjela nezavisna gradska scena. Tamo su svirale sve iole značajnije grupe iz bivše države. Danas je ona u vlasništvu HSS-a te je izdvojeno 1,5 milijuna za njegovu obnovu. Gradonačelnik Damir Jelić je kazao da će ti prostori pripasti udrugama mladih, no još ni makac od najava. Isto tako, Karlovac danas nema ni kino, a bivše kino “Edison”, prva zgrada u Hrvatskoj namijenjena kino-prikazivačkoj djelatnosti, ne radi već nekoliko godina – kaže Tihomir Ivka.

U romskom naselju

Onako znatiželjne, put nas je iz Karlovca nanio malo dalje, do Orlovca, rubne gradske četvrti nastanjene pretežno Romima. Snijegom zametene trošne drvene kuće, klizavi putovi, apokaliptični prizor šume, srednjovjekovna je slika zalutala u 21. stoljeće.

- Što niste došli kada je nedavno bila poplava, metar vode smo imali u kućama. Neće grad ništa da nam pomogne, nemamo ni kupatila, a vlaga i hladnoća probija sa svih strana – kažu uglas Vlado Jovanović i njegov komšija Stjepan.

Karlovački spomenik žabi

Djeca, jedno drugom do uha, iznijela su sanjke na put, pa se onako razdragano naslikavaju. Neljudske uvjete života iz prve nam ruke pokazuje 70-godišnja Jelena Radaković, koja živi sama u daščari bez struje i vode. Nema ni roda ni poroda, kaže. Kućni strop je polijepljen kartonima, ispod nogu cvile daske iz kojih probija hladnoća. Na nečemu što se zove krevet spava mačka. S malog šporeta dimi se kuhani krumpir.

- Bolujem od kroničnog bronhitisa, da mi barem daju kakvu kamp-kućicu, meni bi to bio hotel. Ovdje nije za živjeti, kućica je stara dvjesto godina, svakodnevno je jedu crvi – u suzama govori baka Jelena.

- Doći će, bako, HDZ-ovci kada budu sljedeći izbori – govori jedan Rom, kako bi ironijom razbio sav jad i čemer koji će još dugo pritiskati ove krajeve.

Spomenici žabi i fetusu

Kao zanimljivost, spomenimo neke od neobičnih spomenika u Karlovcu. Prije dvije godine, na središnjem gradskom šetalištu postavljena je skulptura žabe. Taj poklon Grada Zagreba asocira na roman Ante Kovačića “Među žabarima”, što je posprdni naziv za Karlovčane i metafora za malograđanštinu. Međutim, prilikom njegova otvaranja nitko, a ponajmanje gradonačelnik Damir Jelić, nije smio javno izreći riječ “žabari”, u strahu da se netko ne uvrijedi. Karlovac se inače Anti Kovačiću osvetio tako da je njegovim imenom nazvao ulicu koja broji doslovce pet kućnih brojeva.

Lani je na gradskom groblju Jamadol gradonačelnik otkrio bizarni spomenik fetusu, odnosno djeci koja nisu rođena zbog pobačaja.

Dragan Grozdanić (www.novossti.com)

Lupiga.Com