KAD LJUDI POSTAJU ROBA: Australija „prodala“ 3.300 tražitelja azila siromašnoj Kambodži
Nema tome dugo, na ovim stranicama naš se ponajveći mladi kipar Ivan Fijolić šalio na račun ovozemaljskih vladâ predlažući da počnu prodavati stanovništvo vanzemaljcima. Da se, doduše s malim zakašnjenjem, Lupiga čita i u dalekoj Australiji, dokazuje i nova inicijativa klokanske vlade iz Canberre koja kreće u prvi korak ka ostvarivanju Fijolićevog master plana.
Premda ne namjeravaju prodati vlastito stanovništvo, niti ih pokušavaju "utrapiti" vanzemaljcima za izradu čipsa, ipak samo čekamo i takvu vijest. U međuvremenu, australski ministar imigracije, Scott Morrison, objavio je kako je pred ljeto postigao sporazum s kolegom na čelu kambodžanskog MUP-a, Sarom Khengom, "o dobrovoljnom preseljenju" migranata u Phnom Penh.
Azilanti presreteni pred australskim kopnom (FOTO: DIAC images)
Drugim riječima, Australija je za "inicijalnu financijsku pomoć" ovoj siromašnoj azijskoj državi prodala svoje imigrante koje pak drži na pacifičkoj otočnoj državi Nauru kamo je "outsourcala" kampove za tražitelje azila nakon što je tamošnje gospodarstvo kolabiralo kada su stoljetnim kopanjem iscrpljene zalihe fosfata. Tako su tražitelji azila u Australiji, privremeno "parkirani" na Nauruu postali roba koja je, poput toksičnog otpada, prodana jednoj siromašnoj zemlji.
"Nitko neće biti preseljen protiv svoje volje", uvjerava Morrison slušatelje australskog radija ABC, objašnjavajući kako će Australija za ovu transakciju Kambodži u sljedeće četiri godine isplatiti ukupno 110 milijuna australskih dolara (oko 585 milijuna kuna). Ovim "transferom" su tražitelji azila u Australiji i službeno postali najskuplji azilanti u povijesti ovog mladog, ali, bez sumnje, vrlo perspektivnog tržišta u nastajanju. Inače, većina tražitelja azila posljednjih godina do Australije stiže brodovima iz Afganistana i Irana.
Obzirom da je riječ o 3.300 tražitelja azila, od kojih je 222 djece, cijena po azilantu je 33.333 AUD. Prevedeno u neku razumljiviju valutu, možemo sa sigurnošću ustvrditi kako jedan australski tražitelj azila košta tek koji cent manje od 23 tisuće eura. Tko je bolje pazario, Australci ili Kambodža, reći će vrijeme, no napomenimo tek kako tržište još uvijek nije otvoreno za privatni sektor, niti o tome za sada, ima ikakve rasprave. To, međutim nije ni loše.
Kočničari slobodnog tržišta (FOTO: Takver/Flickr)
Naime, ukoliko do otvaranja tržišta tražiteljima azila (a zašto ne kasnije i drugim nesretnicima?) dođe (a monopol nikada nije bio u duhu slobodnog tržišta), treba očekivati osjetni pad cijena tražiteljima azila u Australiji (a zašto ne kasnije i drugim nesretnicima?). To znači da ćete svojeg malog ili velikog azilanta ili azilanticu u budućnosti moći dobiti po osjetno nižoj cijeni.
Ovoj nesvakidašnjoj transakciji usprotivili su se dežurni moralisti i kočničari slobodnog tržišta. Uhljebi plaćeni otetim novcima poreznih obveznika iz UNHCR-a te Amnesty International koji prirodne tržišne odnose nastoje osujetiti protestima pred Centrom za ljudska prava u Kambodži, gdje ovaj dogovor Australije i Kambodže prozivaju "protivnim pravu i amoralnim". Međutim, zapitajmo se, može li im to proći ako znamo da je tržište uvijek u pravu?
Lupiga.Com
Ovaj svijet je pakao, mi smo u paklu, samo što toga nismo svjesni. Svakih 6 sekundi jedno dijete umre od gladi. Svakih 6 sekundi jedna osoba umre zato jer nema novca za lijekove. Svakih 6 sekundi netko počini samoubojstvo. Itd. Mogao bih tako nabrajati do sutra. A gdje su tu još ratovi koji su počeli još u doba dinosaurusa. Proliveno je više krvi nego što ima vode na ovoj planeti. Svi mi vidimo sve i svašta, ali okrećemo glave, jer smo zli. Na kraju krajeva, svi ljudi koje volimo, umru, i na kraju sami umiremo, a to je samo po sebi dovoljno velik pakao.