Lupiga s ponosom predstavlja novu suradnicu - Jozefinu Dilber. Riječ je o ženi sa završenim visokim školama i izuzetnim smislom za lijepo. Sinoć joj je, recimo, lijepo krenula na ganglije HTV-ova emisija Otvoreno, pa je Jozefina sjela i napisala tekst o toj paradi besmisla, s fokusom na jezik - takozvani mudroser - kojim su se služili uvaženi gosti. Naročito je Jozefini u uho upala poštapalica "znači", koju je, između ostalih, usvojio i ministar policije Ranko Ostojić. Naši uvijek dobro informirani izvori tvrde da se radi o poštapalici koju je Ranko uz povlasticu uvezao iz obližnjeg Zemuna.

 

Inercijom nošena, naša junakinja od večeras počinje treperiti na nebu Lupige. Greškom je uključila televiziju, pa gleda 'Otvoreno'. Tako je nastao ovaj njezin prvi zapis.

Još je stari Marshall nešto o tome rekao, sad dvojim je li televizija hladni medij na osjetilnoj, fizičkoj, ili mentalnoj razini, ili sve to zajedno - u svakom slučaju naša te javna televizija fino zarobi i k tome učinkovito zaglupi. Privatno, a javno si ionako ovca.

Evo primjera. Sjedneš pred treperavu sliku, evo večeras, utorak, potkraj veljače i poželiš nešto saznati o promjenama. Hoće li se, bože dragi, ops, Bože svemogući, Stvoritelju svjetova, na ovoj tvojoj ponjavi dogoditi kakav prosvjed na Markovu trgu? Hoće, veli policija, mijenjamo zakon, dajte prosvjednici samo navratite. Ali, imamo i neka pravila: samo mirno prosvjedujte, uz najavu deset dana unaprijed i nemojte pozivati na mržnju, nasilje i rat, jer onda će jake snage mupa postupiti po naređenju. Koje, usput, nitko ne izrekne za nogometne utakmice, a tamo bi i konji mogli pripomoći. U rastjerivanju bande.

Opa, digresija, a već počelo 'Otvoreno'.

Pred gospođom Hlover (što bi rek'o E. Hadžihafizbegović) njih četvero, ministar policije Ranko, legenda civilnog aktivizma Tomislav, Maja iz centra mirovnih studija i odvjetnica Lina.

Ona dvojica namah udariše po značenju. Naravno, bez ikakve svijesti o razlici između značenja i značaja. Jedno vrijeme sam bilježila recke, tako je Tomislav u jednoj minuti deset puta upotrijebio poštapalicu 'znači' - svakih šest sekundi. Ali i Ranko ga tijekom emisije poče sustizati.

Za to vrijeme, tamo u kuhinji, zamalo mi izgori varivo za sutra. Sva sreća, plaho zakuhalo, pa poklopac one fine teće bubnuo na pod - stigoh ugasiti plin. Ne dao BOG (aha, verzalom) većeg zla.

Šta znači!? Krenem iz kužine prema mrskom aparatu, sva sreća hladni medij, da ga zgasnem (daljinski ne radi, ošla baterija), kadli Maja. Počela pametno, pa svaka druga 'hhheehh' – ono kad u školi ne znaš, pa otežeš. Ne bi li tko šapnuo u međuvremenu, u intermezzu, međutku, dok ti hhhghkaš. Jebajga.

U očaju mislim o značenju, znaku koji je jezična činjenica u kojoj su sjedinjeni zvuk i značenje ili označitelj i označeno, pa otkud to 'znači' kao izričajna poštapalica. Ovaj dvojac, GO i NGO, nositelji su meni nedokučivih, neprozirnih značenja. Samo zbog frekvencije te rječce 'znači' isplati se organizirati prosvjed. Primjerice, radi dosezanje istine o razlici među riječima „značaj“ i „značenje“.

Razbijanje sprave za posredovanje proizvodnje nemoći, rečene televizije, spasila je Lina, odvjetnica. Suvislo, tečno, kućni odgoj i odgoj, a bome i škola. Mašala.

Jozefina Dilber

Lupiga.Com