Idemo dalje. Sinoć smo otišli u Budimpeštu da vam ispričamo kako to izgleda kada u živo nastupaju Mouse on Mars. Za sve loše dijelove teksta krivite (i ja ću) umor, neispavanost i želju da vijesti stignu u pravo vrijeme na pravo mjesto u prave ruke... I sada ono bitno, a kako je u stvari bilo?

Mouse on Mars čine dva Nijemca, Andi Toma i Jan St. Werner, a odgovorni su za neke od najljepših albuma elektronske glazbe. Od svog prvog albuma, Vulvalanda pa sve do posljednjeg Idiologyja, uspjevali su uvijek dodati nešto novo, a ostati prepoznatljivi i posebni. Divili smo se njihovom spajanju ambijenta, jazza, junglea, beata i čega sve ne u najnevjerojatnije energično-melodično-ritmične pjesme, a onda smo dobili i priliku da ih čujemo uživo.
Mjesto zbivanja je ne tako daleka Budimpešta, a vrijeme jučer, pa sve ovo pišem iscrpljen, nenasapavan, bez potrebnog kritičkog odmaka, ali još uvijek s povećom impresijom i što nije nevažno, smrdljiv.
Uz zvijezde večeri su nastupali par domaćih (ugarskih) nada od kojih nas je osobito ugodno iznenadio Fennesz, japanski samuraj KK Null (koji će 08. 05. gostovati i u kset-u, pa svi koji odu će shvatiti zašto ga zovemo samurajem, a preporučujem da provjerite) te njemački trojac, na kojem ćemo se i zadržati.
Prva od njemačkih zvijezda je nastupala Microstoria koju čine Jan St. Werner (Mouse on Mars) i Markus Popp (Oval). Njihov je nastup bio na granici slušljivosti jer se Microstoria prvenstveno bavi teoretskim ispitivanjem elektronske glazbe. To je doma zanimljivo, ali je u živo, priznajem, malo naporno. Predistorzirano i disharmonično. Iako je zanimljivo vidjeti kako se elektronska glazba izvodi sjedeći za stolom s Appleovih laptopa, sve je to više nalikovalo delikatnoj operaciji nego muzici, a tako gotovo i da zvuči.
Gorespomenuti Markus Popp samostalno nastupa pod imenom Oval. Njegov rad je zanimljiv, a pristup muzici intelektualan. On ne stvara niti pušta plesnu glazbu već se bavi eksperimentiranjem elektronske glazbe, služeći se uglavnom cut and paste tehnikom. Rezultat su zanimljivi i ambijetalni tonovi.
Posljednji su nastupali Mouse on Mars. Cijelo trajanje ovog, možemo reći, festivala je publika provela sjedeći na podu dvorane, u kojoj je usput rečeno, zabranjeno pušenje, slušajući u tišini i povremeno odobravajući pljeskom ili uzvicima glazbenički trud. A tada...
Andi Toma i Jan St. Werner su se na podiju pojavili iza svojih laptopa s kojih su puštali loopove i sekvence zvukova i sampleova, koje su onda još obrađivali na miksetama. Prvi ritmovi su popunili dvoranu ljudima koji su odbacili cigarete na ulazu i podigli one koji su ležali po podu. Do trećeg takta su svi ustali i plesali. Umjetnost stvaranja melodija iz beatova i distorziranih zvukova je rezultirala s devedeset minuta najljepšeg mi elektronskog doživljaja. Jedina ocjena je must see, a ako već ne možete, bar ih poslušajte.
Slogan za Jeuneteovu Amelie je 'ona će promijeniti vaš život'. Ista stvar vrijedi i za muziku Mousea. Možda ne baš život, ali bar odnos prema glazbi.