Nacionalni tjednik Globus, jedno od udarnih izdanja Mordora iz Koranske ulice, objavio je u posljednjem broju (eh, da je barem posljednji) feljton o britanskom Daily Mailu. Feljton je "pisala" novinarka Dora Koretić, supruga glavnog urednika Đina Nule. Uočivši tekst na sedam stranica o najpoznatijoj britanskoj tiskovini u Globusu Lupiga se bacio u akciju, jer valjalo je otkriti odakle je feljton ukraden. Na koncu smo otkrili: Globus ga je ukrao iz New Yorkera. Pitate se kako smo znali da je feljton ukraden? Naprosto, Lupiga vjeruje u narodne poslovice, a jedna od njih kaže: Tko laže, taj i krade. Dakle, kod EPH nismo mogli promašiti.

 

Feljton iz Globusa ukraden iz New Yorkera potpisala je supruga glavnog urednika Đina Nule

Feljton objavljen na sedam stranica u Globusu, dakle, ukraden je iz New Yorkera. Izvorni tekst napisala je novinarka Lauren Collins, a objavljen je 2. travnja. Novinarka, točnije "novinarka" Dora Koretić, inače supruga glavnog urednika Đina Nule, u Globusu je isti feljton objavila 6. travnja. Sve podatke Dora Koretić uzela je iz teksta u New Yorkeru. Većinu teksta "novinarka" je doslovno prepisala, a ponegdje je ubacila par svojih rečenica i stilskih figura. "Novinarka" Koretić, također, izmijenila je redoslijed određenih pasusa u tekstu i to je uglavnom sva razlika između "Globusovog feljtona" i teksta o Daily Mailu objavljenog u New Yorkeru. Poznato je da Mordor iz Koranske ulice nema srama te je novinarka potpisala tekst kao da je sama skupljala informacije o Daily Mailu. Izvorni tekst u New Yorkeru, dakako, nije spomenut. U nastavku vam prezentiramo način na koji Mordor iz Koranske ulice piše feljtone.   

Originalni tekst iz The New Yorkera može se naći na linku www.newyorker.com/reporting/2012/04/02/120402fa_fact_collins?currentPage=all

Each weekday, Dacre presides over a series of meetings in which his editors pitch stories for the next day’s paper. The meetings take place in his office, in the Mail’s headquarters, at Northcliffe House, in Kensington. Northcliffe House is built around a central atrium, with glass-walled elevators and corporate vegetation—it could be a hotel in Hong Kong—but Dacre’s realm is clad in white wood panelling. He sits at a boat of a desk, in front of a gilt-framed seascape. Editors take their positions on chairs and couches, or stand against the walls, according to their seniority. (...) Because Dacre tends to refer to underlings as “cunts,” the daily meetings are known as the Vagina Monologues.

New Yorker

Sijed i mrtav ozbiljan, Paul Dacre zavaljen je iza masivnog, drvenog stola koji prije sliči na brod nego na tipični uredski in­ventar. Iza leđa mu je raskošno uramljeni pri­kaz morskog krajobraza koji se dobro ukla­pa s bijelom lamperijom na zidovima. Do njega se u stolicu uglavio urednik vijesti dok su se oni ostali, ovisno o statusu (a možda i Dacreovu osobnom stavu), rasuli po stolicama ili leđima naslonili na zid velikog ureda. I čekaju. Jer samo ih sekunda dijeli od početka “vagininih monologa”.

Globus

 

The case had been re-opened largely on the strength of a long-running campaign by the Mail, which, in 1997, took the gamble of putting the men’s photographs on its front page, under the headline “MURDERERS,” and declared, “The Mail accuses these men of killing. If we are wrong, let them sue us.”

New Yorker

Pod paskom glavnog urednika Paula Dacrea te su novine 1997. na naslovnici, puno prije nego što je donesena ikakva presuda za brutalno ubojstvo, objavile fotografije petorice članova rasističke bande Garyja Dobsona, Davida Norrisa, braće Jamieja i Neila Acourta te Lukea Knighta, sve još dodatno zapaprile naslovom: DAILY MAIL OVU PETORICU MLADIĆA OPTUŽUJE ZA UBOJSTVO. AKO SMO U KRIVU, NEKA NAS TUŽE.

Globus

u lažova srama nema 

When the verdict was announced, Dacre, who rarely speaks in public, issued a twelve-minute video speech, saying that it was a “glorious day for British newspapers.” Many of Dacre’s peers found the video to be over the top, but its point was clear: the Mail would not be joining the British press in its collective self-flagellation.

New Yorker

Dan nakon presude Paul Dacre, koji inače paranoično izbjegava javne nastupe, objavio je 12-minutni videomaterijal u kojemu objavljuje kako je napokon stigao “veličanstveni dan za britansko novinarstvo”. Iako su mnogi te njegove riječi ocijenili pretjeranima, Dacre je učinio što je htio: britanskoj javnosti jasno je poručio kako Daily Mail nema namjeru stati u red s ostalim britanskim novinama koje nemaju hrabrosti prve govoriti istinu.

Globus

 

The Mail is the most powerful newspaper in Great Britain. A middle-market tabloid, with a daily readership of four and a half million, it reaches four times as many people as the Guardian, while being taken more seriously than the one paper that outsells it, the Sun. In January, its Web arm, Mail Online, surpassed that of the New York Times as the most visited newspaper site in the world, drawing fifty-two million unique visitors a month.

New Yorker

Dodatno, s početkom ove godine Daily Mail zabilježio je ohrabrujuće podatke o prodaji: svaki dan ih kupuje 4,5 milijuna čitatelja što znači da novine dolaze do četiri puta više publike nego britanski dnevnik The Guardian, ali i da ga shvaćaju znatno ozbiljnije od jedinih novina koje ga nadmašuju po prodaji, popularnog The Suna. Znatan je uspjeh požnjela i njihova web-inačica Mail Online, koji je s čak 55 milijuna čitatelja mjesečno premašio dosad nedodirljivi, ali znatno dosadniji internetski portal The New York Timesa!

Globus

Originalni tekst na New Yorkeru

“Unacceptable,” he said. Adele had given the middle finger to the audience after the show’s organizers cut off her acceptance speech. Dacre, channelling the average punter, thought it a good subject. “It’s the arrogance of celebrity, isn’t it?” he said.

New Yorker

"Nedopustivo!", Dacre urla uredom dok urednici, u odijelima i kravatama, pognutih glava slušaju kako su prijezira vrijedni nesposobnjakovići. Propustili su izvijestiti o tome kako je Adele, ljutita jer su joj uskratili govor zahvale, na odlasku organizatorima pokazala srednji prst. "To je arogancija poznatih, zar ne?", nastavlja Dacre...

Globus  

 

The Mail languished until the nineteen-seventies, when Vere Harmsworth, the third Viscount Rothermere, brought in David English as its editor. In 1971, they relaunched the paper as a tabloid. It was younger, brighter, and explicitly targeted toward a female readership. (“Every woman needs her Daily Mail.”) Today, the Daily Mail and General Trust, which owns the Mail, is controlled by the fourth Viscount Rothermere, Jonathan, a graduate of Gordonstoun and Duke. Associated Newspapers made a hundred and eighteen million dollars last year, but the Mail is still very much a family business. (According to “Lords of Fleet Street,” by Richard Bourne, the Mail for many years did not review James Bond novels, because Ian Fleming had an affair with the wife of the second Viscount Rothermere.)

New Yorker

Desetljeća nakon završetka Drugog svjetskog rata, negdje do početka sedamdesetih, o Daily Mailu neće se baš previše pričati sve dok njegov vlasnik, treći vikont Rothermere, ne dovede za urednika Davida Englisha. Pod njegovim će vodstvom dnevnik početi dobivati današnje obrise, preobražen u tabloid koji posebno cilja na žensku čitateljsku publiku (jedan od slogana tog vremena bit će "Svaka žena treba svoj primjera Daily Maila). Danas taj list nadzire četvrti vikont Rothemere, Jonathan, diplomat s Dukea pod čijom je kapom tiskovina samo lani zaradila 180 milijuna dolara. Ipak, i dalje je riječ o obiteljskom biznisu a utjecaj obitelji vidljiv je u svakom pogledu. Kao jedna od anegdota prepričava se ta da Mail godinama nije objavljivao recenzije romana o Jamesu Bondu jer je njegov autor, poznati Ian Fleming, bio ljubavnik žene drugog vikonta Rothermerea.

Globus

Lupiga.Com