Osim što nas je počastio dobrim zvukom, profesor francuske književnosti i filozofije iz Washingtona, poznat kao DJ Spooky, uspio nam je održati predavanje iz kojeg smo, naravno, uspjeli dosta toga naučiti. A zanima li vas kako je u petak bilo ns njegovom nastupu u KSET-u i zašto je, ispočetka mlaka publika na kraju majstora Spookyja molila za još, kliknite na

DJ Spooky lagano ug(b)rijavanje

Ne događa se često da neki strani DJ na proputovanju kroz Zagreb uz svoj muzički set usput održi i predavanje. E pa ovdje imamo takav slučaj, valjda zato što se radi o Paulu D. Milleru aka DJ Spookyju iz Washingtona, D.C., profesoru francuske književnosti i filozofije, čovjeku koji je među prvima počeo problematizirati ulogu DJ-a kao umjetnika i njegovo mjesto u društvu. Virtuoz za gramofonima i miksetom, istinski predstavnik tzv. turntablism-a, pristupa hip-hopu i DJ-iranju gdje su tehnike miksanja usko povezane sa znanstvenim razmatranjem zvuka. kao takvog, u skladu sa svojim pedigreom, koji ponekad može predstavljati i opterećenje, predstavio se zg-publici kao zaigrani tip koji čini čuda za gramofonima a i cd-plejerima. Ah da, ujedno je bio i sam svoj VJ, a tzv. visualsi nimalo nisu zaostajali za audio-proizvodom.

Majstor svog zanata

Sam set je bio jedna freestyle-šetnja od duba preko funka i drum'n'bassa do housea, ali nit vodilja ipak su bili breakbeat odnosno "apstraktni"/"konkretni" hip-hop. Prepoznati su između ostalih uradci tj. semplovi slijedećih izvođača: Kriss Kross, House of Pain, Sean Paul, James Brown (Sex Machine – a šta drugo?!) kojim je led između Spookyja i okupljenih definitivno probijen, Beastie Boys, Police, Groove Armada, Soul II Soul ... Po tome je podsjetio na Dynamo Productions koji su navodno svojevremeno u SKUC-u napravili dar-mar. Međutim, nije to bilo nizanje hitova, daleko od toga, jer kostur seta 'tog dječarca ispod praga svijesti' činile su umnogome opskurnije i atmosferičnije stvari. S obzirom da Zagreb nije navikao na takve setove publika je ispočetka reagirala donekle mlako i ukočeno, što je do kraja Spooky naravno znao okrenuti u svoju korist. Na koncu su ga "molili" za još. U tome se i krije kvaliteta tog prekaljenog DJ-a koji se tamo ne nalazi da bi ga se pobožno gledalo i stajalo nego je red da se malo i drmne dupetom. Možda bi Blackout hip-hop banda koja se skupila istu večer (sic!) u Aquariusu tu malo u početku i podigla atmosferu, ali do Spookyja očito još nisu doprli.

A na kraju: Jao boli glava! Daj još!

Nakon prvih pola sata posvemašnje zaokupljenosti sa 2 gramofona, isto toliko CD-plejera i Apple laptopom, Spooky je sve više dizao pogled prema publici, a tu i tamo bi i suptilno zaplesao obilato koristeći svoj karakteristični pokret rukama. (Napokon neki DJ koji za svoje plesne sposobnosti dobiva visoku prosječnu ocjenu od strane Lupiginog stručnog žirija.) Uz obilje scratcheva i inih DJ-majstorija dvosatni set je potrajao do desetak minuta iza ponoći (KSET-ovog obaveznog kraja radnog vremena), a nakon paljenja svjetala i prije zadnje stvari raspoloženi Spooky se mikrofonom obratio publici, zahvalio joj se, izreklamirao svoj web-site i pozvao je na svoje sutrašnje predavanje. Prilično nesvakidašnji prizor, zar ne?