Ako gledajući ogledalo niste sigurni je li zakrivljena vaša figura ili ogledalo, faktor pretilosti možete provjeriti ovdje. Pitajući se kako dolazi do zadebljanja na strateškim točkama tijela, znanstvenici su usporedo s teorijama o velikom prasku u svemiru iznijeli i teoriju o nastanku pretilosti koja uključuje komplicirane omjere unešenih, potrošenih i izgubljenih kalorija, ali se sve svodi na to da tko jede više nego sere, deblja se.
Posebne vrste hrane i životna ponašanja pomažu pri debljanjima. Na prvom mjestu je hrana. Tko ne jede, ne može se udebljati, a brza hrana je najbrži i najsigurniji način skrivanja kostiju. Brza hrana se brzo unosi u tijelo i tamo dugo ostaje. U tu kategoriju spadaju i gazirana pića čiji mjehurići imaju zanstveno još neobjašnjeni afinitet za vezivanje uz potkožne strukture čime ih čine nabubrelima i vizualno debljima. Nadalje, masnoće u tijelu moguće je očuvati i sjedenjem te izbjegavanjem fizičkih aktivnosti, dok oni koji hranom liječe emocionalne tegobe trebaju imati na umu da će nakon psihičkih problema imati tjelesno-vizualne nakon kojih će, ako ih požele riješiti, morati gladovati.
Genetički razlozi, koji se sve češće navode kao jedan od bitnih faktora pretilosti, u zadnje su vrijeme zadobili nova tumačenja. Više se ne smatra da je debljini skloniija osoba čiji su preci debeli, već da je povećanom unosu hrane ili smanjenoj tjelesnoj aktivnosti sklona osoba čiji su preci bili debeli. Mala, ali značajna promjena u definiciji.
U svjetlu te teorije, drugačije se gleda i na poznatu činjenicu kako su žene sklonije pretilosti od muškaraca. Sada se smatra da je tomu razlog činjenica kako žene više jedu, a manje se kreću.
Svima je poznato kako pretilost nije samo vizualni, već i zdravstveni problem. Deblje osobe redom napadaju povišeni krvni tlak, dijabetes, arteroskleroza, koronarna bolest arterija, moždani udar, žučni kamenac, giht, osteoartritis, apnea i tumorska oboljenja. Posljedice svih bolesti u najgorem i najčešćem slučaju jesu teški zdravstveni problemi, neugode, invalidnost, a smrt kojom se sve okonča obično se dočeka kao spas nakon godina patnje i nerazumijevanja okoline.
Iz navednog može se izvući zaključak kako pretilost prijeti svima, ali nije svačiji problem. Tko ne jede, teže će biti pogubljen ovim problemom, a tko jede upada u opasnost da se udeblja i oboli od svih onih bolesti, a sigurno je da će i jedni i drugi, prije ili kasnije, umrijeti. Stoga, prijatno do posljednjeg zalogaja.