Beam me up!
Teleportacija kojom su se do sada bavili isključivo SF freakovi, koji su joj, najvjerojatnije i nadjenuli ovaj naziv, svakog dana je sve bliže trenutku kada će zaživjeti i u svakodnevnom životu. Ideja kojom su se "ozbiljniji" znanstveni krugovi počeli "ozbiljnije" baviti sredinom prošlog stoljeća u trenutku kad je prvi put predstavljena javnosti u pilot epizodi Zvjezdanih staza, isto je tako "ozbiljno" i napuštena par godina nakon toga, pod izgovorom "..to jednostavno nije moguće!!". Ali kao što svi znamo, sve ono "što nije moguće" ostvari se u periodu ne dužem od 50 godina.
Godine 1997. austrijski fizičar Anton Zeilinger uspješno je dokazao da je teleportacija fotona itekako moguća. Nakon toga stvari se kreću munjevitom brzinom i niti punih 5 godina kasnije australski tim znanstvenika teleportira kompletnu lasersku zraku. Među 40-tak svjetskih timova koji se u ovome trenutku bave problemom teleportacije nadamo se da će se naći i neka mudra glava koja će smisliti kako teleportirati materiju i kompleksnije organizme, pošto je za sada takav oblik teleportacije, pa čak i najjednostavnijih organizama "nemoguć".
Do tada, kada će se problemi transporta rješavati pritiskom na gumb, moj je savjet - lovu u kasicu i nek se zašpara za auto s klimom, jer sve mi se čini da još nismo vidjeli najgore od ovih vrućina.
Već deset godina imam razrađenu taktiku teleportiranja. Svaki čovjek je može koristiti, ali samo pet puta dnevno. Neiskorišteni teleporti prenose se dalje. Ne smije se koristiti kako bi se ugrozio privatni posjed, ali ne bi bilo ni teleportirnih kolodvora ni stanica. To bi bilo to ukratko.