Probudim se, gucnem kavu, uzmem foto-aparat i izjurim u ostatke prištinske kiše. U pustom gradu, tek poneki prolaznik i auto. Stižem na odredište. Jebat ga, kasno. Tipično, turistički, tipični ja. Ogromno dvorište zjapi prazno. Samo dvije prikaze u radničkim trlišima pakiraju na gomilu šarene tepihe i tepihiće. 

Vadim aparat, slikam tepihiće. Šta će mi tepihići, jebali me tepihići. Radnički trliš prilazi, glava koja izviruje iz njega nešto progovara, dok moja odmahuje s potpunim nerazumijevanjem. Razumije on da ja ne razumijem, pa kucka prstom u sat i mrda istim lijevo-desno. Ahaaa, to razumijem. Ni ne treba mi prevoditelj da vidim kako su sve one kapice i cipele naslagane u police su već otišle kućama.

(FOTO: Lupiga.Com)

Uličica prva, druga, treća... opla, radi pekara. Daj burek! I jogurt. Izlazim, u hodu odmatam, zagrizem pošteno. Dotrčava klinac preko ceste, dronjci dotrčavaju za njim. Molećivi pogled i prst uperen u moj burek. Uličica četvrta. Gladan sam još više, ali onaj trenutak u kojem se molećivi pogled pretopio u zahvalni bio je nezamjenjiv. Glad je za njega mala cijena.

(FOTO: Lupiga.Com)

Uličica peta, ovaj put s izlazom prema većoj, na njoj još jedna otvorena pekara i opet vruć burek. Na cesti gužva. Kamion, kombi, prikolica, kombi, kamion, prikolica, ovnovi se otimaju i bleje, prodavači galame, kupci galame, policija galami, inspektor ljutito maše fasciklom. Krv, slama, prašina, pa ovčji čuperci natopljeni onom krvlju, pa opet slama.

(FOTO: Lupiga.Com)

Odmatam onaj svoj burek i zagrizem. Vruć. Odnekud, ispod majčine dugačke i poderane skute, stvori se klinac uz gotovo identični molećivi pogled kao onaj od ranije i uprtim prstom pokazuje moj nesuđeni doručak. Jebi ga, ne može se ignorirati taj pogled. Majka, sitnija od svog djeteta, uputi isti onaj zahvalni pogled.

(FOTO: Lupiga.Com)

Danas je Kurban-bajram. Zakasnio sam na sabah-namaz, kojeg su obavili vrijedni vjernici dočekujući zoru. Za zakašnjele, a još željne kurbana, koji ga do sad već nisu nabavili i propisno zaklali, ostala je samo ova pijaca. Kao oni umorni prodavači posječenih jelki koji ostanu i dan poslije Božića. Za one koji nisu imali vremena...

(FOTO: Lupiga.Com)

Na povratku kući nailazim na još jednu pekaru (kako li su se samo naslagale na mom putu). Uzimam burek, ogledam se oko sebe, pa pažljivo zagrizam. Sam samcat na cesti, lagano dokoračam do svog ulaza. Mljackam slasno i zadnji zalogaj. 

(FOTO: Lupiga.Com)

Za vrijeme Kurban-bajrama muslimani kolju ovna i dijele ga sirotinji, susjedima i rodbini prema utvrđenim pravilima: trećina sirotinji, trećina prijateljima i susjedima te trećina porodici. Musliman nisam, ovdje nemam obitelj, prijatelji su bili tko zna gdje u rano bajramsko jutro, ovna nisam zaklao, ali od ona tri bureka – tek je jedan bio za mene.

(FOTO: Lupiga.Com)

 

 

(FOTO: Lupiga.Com)

 

 

(FOTO: Lupiga.Com)

 

 

(FOTO: Lupiga.Com)

 

 

(FOTO: Lupiga.Com)

 

 

(FOTO: Lupiga.Com)

 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com