Neki dan me jedan prijatelj priupitao kad ću više počet pljuvat po TV-e. Moj odgovor da ja zaista volim televiziju ga je čak malo i iznenadio. Tako me gubitak mojih podstanarskih prava, gdje sam imao privilegij i kablovske teve, potpuno odsjekao od ostatka svijeta. Nema više njemačkih sexi reklama, gdje vas Njemice (čitaj. žene iz istočne Europe) vabe sa svih strana, nema više stalnog sporta (izdvajam gledanje cijele biciklističke utrke i natjecanje njemačkih šumara u brzom sječenju klada) i nema više svakodnevnih vijesti. Dragi gledatelji, osuđen sam na HTV i kloniranu teve s kloniranim voditeljima pod nazivom Operativna Kompanija NOVA.

Ta ista teve, jučer u nedjelju, besramno je pod najavom kultura u emisiji RED CARPET, prikazala dva priloga. Kultura, osim što može biti posađena, pa tako imamo kulturu kukuruza, je po Anićevom rječniku (Novi Liber, Zagreb, 1994) ; ukupnost duhovne, moralne društvene i proizvodne djelatnosti društva. Nadalje po tome rječniku, kultura je i citiramo: "tip ili opseg duhovnog razvitka pojedinca u društvu...".

Nova TV je besramno nakon najave kulturnog priloga pustila prilog sa otvaranja butika na Trgu (neki Guy) i da stvar bude još gora, prilog sa otvaranja nove manikirnice u Vlaškoj. Koliku kulturu ima u ta dva priloga pokazuje besramno i nekulturno pitanje voditelja emisije postarijoj gospođi u salonu za nokte. Dajte da vidimo koliko će imati posla s vama, reče on. Više kulture ima subotom na kulturnim večerima u zatvoru Lepoglava, s puno više mojih simpatija pritvorenim osobama, nego onima koji su dopustili tom voditelju da radi na teveu. Taj isti voditelj (Danijel Delale-čitaj Dilajla) je nadalje pokazao sumnjivu sklonost prema plesačima Ivane Brkić. Tako je on u razgovoru s vrlo simpatičnom Ivanom, malo po malo skretao pažnju s nje na dečke. Pa gle kako lijepo plešu, pa gle što oni mogu sve, pa vidi ih iza nas. Čak je i u nekim trenutcima prvo nešto priupitao Ivanu, pa onda nezainteresiran za njezin odgovor sjetno gledao prema momcima. Kako će moje zaključke odmah proglasiti homofobičnim, s indignacijom odbacujem sve insinuacije (hvala Zvone).

Inače zahvaljujući Dilajli ova je kolumna opet o Teveu, ali je zapravo trebala biti o Filmskom festivalu u Zagrebu. Kako ja nisam kritičar (ali sve kritiziram), niti glumac (iako često glumim), niti redatelj (mada često režiram neke situacije) ja ću vam sve opisat kao običan čoek.

Dakle filmski festival se sastoji od filmova (manje ustupljeni), i druženja, pijenja jeftinih piva i uživanja lakih droga (ja nisam). Moram odmah primijetiti da je festival bio prepun lijepih djevojaka, žena, majki, glumica i redateljica. Posebnu nagradu Lupige "Gle ovu.." dodjeljujem ovim putem Ivani Bolanči koja je bez imalo muškog šovinizma, pravi komad. Plave oči, super tijelo, šteta što me ne može imat, jer ja volim drugu. Festival je uspješno pratila i velika, ali potpuno neefikasna grupa zaposlenika u barovima i šankovima SC-a, koja je vjerojatno ostala iznenađena količinom ljudi. Ipak njihovo iznenađenje je bilo kratkog daha, jer su i dalje hladnokrvno sporo posluživali goste. No svejedno dragi i simpatični ljudi koje ne treba kriviti, jer su preslik jednog nevinijeg i boljeg vremena, u koje ih je smrznula vlast. Nešto kao Austin Powers.

Bolje strane festivala su svakako potreba grada da ima ovakav festival, ali me malo plaši naša sposobnost da već sljedeće godine postanemo, citiram svog prijatelja Serđu "imuni na bilo kakav feeling" u svezi događanja. No što će biti sljedeće godine, o tome sljedeće godine. Posebnost ovog festivala svakako su bile i akreditacije. Oduševljenost glavnog urednika ove stranice (ne skidaj ništa!) s akreditacijom mogu usporediti jedino sa primanjem marame i kape u pionirima. Iako će mu iskusnije novinske njuške zamjeriti to razbacivanje pressicom, naš se urednik hrabro odupro svim kritikama i svoju akreditaciju ponosno nosio svih ovih dana. Čak je osmislio i razne načine nošenja te akreditacije. Te malo oko vrata, malo u džepu i malo u ruci.

Bilo je zapravo cool i premda će Zvone to odmah proglasiti "seljenjem kulturološkog plemena" s jednog mjesta na drugo, (osovina KSET - SC - SLASTIČARNA KRAJ KICA) festival je bio uspješan, bar za mene. Vidio sam skoro sve svoje prijatelje (pleme spiljskog vuka) na jednom mjestu, dopustio sam zgodnim ženama da me gledaju (samo gledanje i dolazi u obzir) i dobro se proveo. E da, pogledao sam i neke filmove.

A sad moram ići jer me čeka jedan kulturni događaj u mome kvartu. Otvaraju novu automatsku praonicu automobila.