Nakon svih ovih godina

Zverchuga

25. 08. 2010.

Nakon svih ovih godina

I nakon svih tih godina, još uvijek mi se nekad pojavi, u onim zbrkanim minutama u kojima se san pretvara u buđenje. Bijela, prazna mreža, na zapadnom golu stadiona na Kantridi, lopta koja leti dugo, evo već petnaest godina s desna na drugu stativu, od koje je nekoliko metara udaljena momčina u crvenom-plavom dresu. Mirsad Hibić, inače vrlo zahvalan nogometaš i sjajan stoper, samo se trebao nakloniti. To je i napravio. Još i u tom polusnu, mišići kao da mi se pripremaju na skok slavlja. A
Zabranjeno kokolavanje na plaži

Boba Đuderija

17. 08. 2010.

Zabranjeno kokolavanje na plaži

Ja san poštena žena pa ne znan šta se tačno događa na Žnjanu po noći, ali san čula od nekih šupjača da se žnjansko tlo redovno i temeljito posvećuje čim padne mrak. Svaki Splićanin koji drži do sebe ne kupa se u Splitu nego ima vikendicu na prvom, drugom, ili na trećem Braču. Ja isto držin do sebe, ali vikendica ne drži do mene, pa je tako nisan uspila sagradit ni u ona vrimena mraka, ni u ova vrimena opće prosvitljenosti Zato se ka svaki obični građanin kupan na splickim plažama, najčešće na
Nećete snimat u Čavoglavaman, niste ni prije

Boba Đuderija

09. 08. 2010.

Nećete snimat u Čavoglavaman, niste ni prije

Niki dan san bila uvatila neku žestoku upalu oka. Dotur mi je reka da se radi o nekomen konjuktivitisu i da moran sve likarije disciplinirato uzimat da mi ti konjuktivitis ne bi oštetija vid. Nisan tih dana mogla ić ni na posal, ni kupat se, i malo san se bila zabrinila. A opet, sitila san se čak i nedajbože da mi vid malo ode kvragu, ne moran se bojat za posal, nego se samo lipo prekvalificiran. U policijski posal Ako čovik ne vidi dobro, nema mu u ovoj zemji bojega posla od policijskoga. Em
Large Hadron Collider i kraj svijeta (moderna satira)

Augustin Trepšić

08. 08. 2010.

Large Hadron Collider i kraj svijeta (moderna satira)

Dobio sam kratko pisamce od svog prijatelja, danas možda i zaslijepljenog religioznog fanatika, koji me je uznemirio svojom zamolbom da njegov tekst objavim na Lupiga.com pod svojim imenom. Ne vjeruje da će ga itko normalan razumjeti, samo oni ludi i tek njemu slični, a možda i poneki lupež i zalutali čitatelj … I što da radim, recite mi, lupeži, objavljujem ga, ali s ovom uvodnom ogradom zbog koje ću, znam to, vjerojatno izazvati bijes onih koji ipak budu podržali razmišljanje moga prijatelja.
Površnost površine

Elfrida MatučMahulja

05. 08. 2010.

Površnost površine

Ma znam, jasno mi je … najlakše je sjesti i filozofirati, reći će netko. No, hajd'mo se upustiti u dubinu takve izjave. Prvo, moramo pretpostaviti da sam napisala tekst koji mi je na umu, a od kojega nema još ni „T“. Slijedeća je pretpostavka da je tvorac navedene izreke takav tekst pročitao prije nego je komentirao. E onda dolazimo do srži. Čemu komentar kojemu je zapravo jedina svrha diskreditirati tekst i njegova autora, opet pod pretpostavkom da će slučajni putnik, namjernik koji doluta do
Trenutak prosvjetljenja na pragu krajnjeg rješenja

Baba Mara

01. 08. 2010.

Trenutak prosvjetljenja na pragu krajnjeg rješenja

Posljednji primjer da nešto ne štima u ovoj državi su dešavanja oko Varšavske ulice u Zagrebu. Kad je konačno shvatila da opet i definitivno nalazi da jamra oko svakodnevnih idiotarija koje nam se kao narodu ponovo i ponovo dešavaju, bacila se vaša Baba u razmišljanje. Već sam i prije imala takvih trenutaka bistrosti pod stare dane, a ovaj koji sam danas doživjela objedinio je sve prijašnje i donio mi prosvjetljenje! Konačno sam shvatila u čemu je problem i da svi akteri koje sam do sada
Diktatura većine

Augustin Trepšić

09. 07. 2010.

Diktatura većine

Pretpostavljam da je svima dobro poznata serija „Bračne vode“ koju i danas možete pratiti na jednoj od hrvatskih televizija. Stoga i pretpostavljam da vam je i više nego poznat lik doslovno „glupe plavuše“ Kelly (izvrsna Christine Applegate), kćeri glave obitelji Ala Bundya, prodavača cipela, sarkastičnog malog čovjeka koji shvaća svu muku i bizarnost jednog života u kapitalističkom društvu. Čitava serija, općenito, nasmijava tupavošću svojih junaka. Nalazimo ih u situacijama u kojima iskazuju
Sve vam vjerujemo! Niste lagali, niste krali!

Baba Mara

29. 06. 2010.

Sve vam vjerujemo! Niste lagali, niste krali!

Kako zinu, političari lažu! Čim opet zinu, lažu opet, obično da nisu lagali prvi put i da nisu ustvari rekli što su rekli. Slijedeće otvaranje usta iznjedruje ponovo laž. Unutar zijevanja pokazuje se najčešće notorno nepoznavanje problematike onoga o čemu pričaju, ali i govorničkih sposobnosti. Koliko puta može netko da skoči sam sebi u usta u dvije rečenice? Ako su jednostavne, barem četiri puta pobiju što su rekli! Takve su rečenice uglavnom u vokabularu hrvatskih političara. Nisu samo
"Naš" način, "naša" stvar

Baba Mara

19. 05. 2010.

"Naš" način, "naša" stvar

Konačno mi stigla penzija prije par dana. Odlučila sam se malo opustiti i priuštiti si odlaske u kafić na jutarnju kavicu, skoro svaki dan ovaj tjedan. Negdje na kraju tjedna ću morati poplaćati račune i onda je kraj ludovanja i vrijeme za štednju. To znači da imam tjedan dana uživanja i žmirenja pred činjenicom da ću na kraju mjeseca jedva imati za kruh. Ali neka, možda mi je ovo zadnji tjedan, pa si može baba priuštiti uživanciju jutarnje kavice u omiljenom kafiću. Na kraju krajeva, to mi je
Kako sam propustio žurku koju sam platio

Mladen Barbarić

09. 05. 2010.

Kako sam propustio žurku koju sam platio

Ljudi svašta rade. Svakakvim se poslovima bave. Nekako treba platiti sve te račune i poreze i kredite, nekako se mora živjeti i zato ljudi svašta rade. Rade poslove kojih se drugi groze, rade poslove kojih su se i sami snebivali možda i samo koji mjesec ili godinu ranije. Neki popravljaju automobile, neki kompjutere, drugi grade kuće, treći slažu kuhinje ili čiste urede ... Osim što sam do sada razne stvari radio, uređivao ulice, pazio na jednu veliku zgradu da joj se noću štogod ne desi,