I to je život

maja

16. 02. 2010.

I to je život

U jednom selu nadomak Reke u kojoj su se leti deca kupala skidajući sa sebe vrućinu i prljavštinu, živeli su Oni i Oni. Sve bi možda i bilo idilična slika jednom malog mesta u kome se rađaju ljubavi, slave rođenja i život, da Oni nisu naprasno poludeli i počeli da odsecaju glave Onima. I nabijali ih na kolac. Zbog nekih starih neplaćenih računa. Zato su narednih pedeset godina Oni prenosili ta gnusna sećanja. Učili decu da vole, ali do izvesne granice ... jer ipak su to Oni. Kada su deca
Dvanaest minuta

Zverchuga

04. 02. 2010.

Dvanaest minuta

Pet. Pet ljudi svakog je sata, svakog dana prošle godine u Hrvatskoj ostajalo bez posla - i nije uspjelo naći novi. Pet svakog sata; dakle, svakih 12 minuta jedna je obitelj u ovoj zemlji ostajala bez primanja. Taj potres pogađa hrvatsko društvo poput dvoznamenkastog Richtera i dalje. Smanjivanja plaća, otkaza i krize bit će i u 2010. godini. No, cijela ta socioekonomska apokalipsa koja traje kao da se ne događa sada i ovdje, kao da je ta cijela vojska novonezaposlenih s obiteljima koje surfaju
Biram da budem pripadnik ljudi

maja

29. 01. 2010.

Biram da budem pripadnik ljudi

Vratih se pre skoro mesec dana u Novi Sad nakon 3,5 meseca provedena u Portlandu. Portland, Oregon - grad u kome me niko nije popreko pogledao; grad u kome su svi bili ljubazni, gde se na ulici prolaznici osmehuju, grad čijim sam ulicama šetala bez bojazni da će me neko u prolazu zaklačiti, opsovati ili mi nadrnadno reći (čitaj: pokušati da naredi) da se poljubim sa svojom prijateljicom samo zato što je u svojoj uvrnutoj percepciji dao sebi za pravo da ispoljava svoje fantazije (što mi se nakon
Strogo ograničena lomača

Zverchuga

26. 01. 2010.

Strogo ograničena lomača

Iako je prošlo tek osam mjeseci Veliki Blefer debela je politička povijest Hrvatske. Lupati nogama njegov leš ne zemlji više nije ni stvar koju dopušta dobar građanski odgoj, čak i kad bi se do Sanaderovog politički nepomičnog tijela moglo probiti od pravedničke horde njegovih dojučerašnjih obožavatelja, dužnika, prijatelja i sljedbenika koji se natječu tko će plasirati tvrđi volej na mekše mjesto. Kako to obično biva u ovim krajevima, leš političkog protivnika idealna je adresa za plasiranje
Dok se čuje zadnja puška s Ljubinog groba - računajte da smo u punom sastavu

Ivan Kegelj

11. 01. 2010.

Dok se čuje zadnja puška s Ljubinog groba - računajte da smo u punom sastavu

Daleko je dogurao dječak iz Donjih Mamića, mladac koji je jednog lipanjskog jutra 1974. godine - nakon završene srednje škole u Grudama - "u kufer od skaja stavio plan Zagreba, dva kompleta donjeg rublja, traperice i dvije majice" i otputovao u Zagreb. U Zagrebu se popeo do samog vrha - mjesta gradonačelnika, da bi potom stigao i na sam prag Predsjedničkih dvora. Nije se, međutim, uspio useliti. Bolan je to poraz za Milana Bandića, ali vremena za lizanje rana nema: odlučna bitka za golu kožu
Mediji na mamografiji

Zverchuga

13. 12. 2009.

Mediji na mamografiji

Pas-čuvar. Ta definicija novinarstvo čini jednom od ključnih kockica doista demokratskog društva. Bez tog psa, oštrih zubiju, vlast je oslobođena pritiska kontrole javnosti, sloboda odabira kompromitirana neinformiranošću, a društveni sustav sveden je na karikaturu željenog. Ako je suditi po stanju sloboda na domaćem medijskom prostoru, Hrvatska ne kotira značajno lošije od zapadnih zemalja. Stišću, istina, političari, ali bez prevelikog efekta, pogotovo otkad su Sanader i Primorac sletili s
Pošteno, pa tko koga zajebe

Zverchuga

28. 11. 2009.

Pošteno, pa tko koga zajebe

Hrvatice i Hrvati, blagoslovljeni životom u više nego punoljetnoj demokraciji, mogu evo već peti put birati predsjednika države. U ovom ciklusu bitke za Pantovčak cvjeta 12 cvjetova, zemlja je posuta jumbo plakatima, a priče o poštenju i blagostanju, garnirane nacionalnim bojama, preplavile su eter. No, iako je od demokratskih promjena prošlo čak 19 godina, iako biramo već trećeg predsjednika i prevalismo šest saziva Sabora, unatoč svim zakletvama i garancijskim karticama, demokracija u
Kako se naše firme bore s krizom

Mladen Barbarić

10. 11. 2009.

Kako se naše firme bore s krizom

Kriza je brate ... Štedi se. Kažu novine, bankarima u Americi udarili embargo na plaće ... Ne mogu zaradit više od 200 hiljada dolara godišnje. Otpuštaju se radnici, pate industrije, pati ekonomija, pate vlade ... Jedino ljudi ... Kao da ih se to ne tiče. Ovaj oće ajfon, onaj bi da kupi novi auto, tamo neki hvali se sa novim plazma ekranom, jedan uzima kreditnu karticu samo da kupi kompjuter (od plaće ne može, al na kartici su pare valjda džabe) ... Uglavnom ... Štednja! Štedi se na svemu. Na
Kako smo zatajili Dušni dan (niš osobno!)

Elfrida MatučMahulja

07. 11. 2009.

Kako smo zatajili Dušni dan (niš osobno!)

Prvo moran bit poštena i reć kako me već tuliko ni bilo ovuda da se jedva snalazin. Srića bog da iman par dasak va glavi pa mi klikeri (ka smišna beseda! još vavik san kontaminirana z bivšu zemju) prodelaju fanj brzo. I ovo san ovdi, tako da vas malo vidin i da znate da vas nisan pozabila. Ča se je novoga dogodilo va to puno vrimena? Pravo za reć, jako malo toga. Va Veji (drugo ime grada Krka) se je otvoril Super Konzum! Ajme veselja! Ala, dobro je da je i jedna takova butiga ovdi, da se ne
Damo im da varaju

Ivor Car

04. 11. 2009.

Damo im da varaju

Svjetski mediji ovih su se dana raspisali o nekim nenormalnim i nenormalno bogatim Nijemcima, koji su došli na ideju kako da sami sebi nametnu poreze, a ne bi li pronašli način da pomognu svoju državu koja grca u ovom recesijskom dobu. Svakako se radi o fenomenu, jer ideju da iznimno bogati građani plaćaju pet posto poreza više od običnih smrtnika, niti u toj Njemačkoj neće naići na dobar prijem kod dobrog dijela onih koji bi svojim prihodima upali u „spornu“ kategoriju. Stoga ne čudi da je ova