Namjera Vlade Crne Gore da bez tendera i javne rasprave proda ili iznajmi na 90 godina jednu od najvećih plaža u Evropi, pokrenula je prvi talas protesta, ali i potajnih nada koje se mogu izraziti ciframa. I to, onim arapskim.

Investitor Mohamed Alabbar bacio je oko na Veliku plažu u Ulcinju i već doživio da Skupština Crne Gore usvoji sporazum o saradnji sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, po kome se budući kupac, graditelj i „valorizator“ pita šta se gradi i kako se posluje. 

A to kako se gradi i posluje sa Alabbarom imali su šansu da vide Beograđani, jer je njegov Eagle Hills ista ona kompanija koja je podigla Beograd na vodi i ista ona firma koju je Milan Bandić htio dovesti da gradi zagrebački Manhattan.

Očito da je krupna zvjerka sada stigla u Crnu Goru, premda malo drugačijeg soja u odnosu na minule dane slave. Bivša vlast na čelu sa Milom Đukanovićem ruskom je podzemlju rasprodala dosta obale, iznajmila, ugradila se i generisala betonska čudesa diljem južnog Jadrana, ali i pogodila poslove sa investitorima poput Petera Munka, za koga s pravom možemo reći da je bio na vrhu piramide mračnog svijeta globalnog kapitala. Ovog puta, o Alabbaru se manje zna, osim da je varao u Indiji, da je magnet za prljavi novac i da mu se slični raduju u Albaniji.

Beograd na vodi, na Zagrebu Manhattan, a na Ulcinju ... (FOTO: Ivor Fuka/Lupiga.Com)

Situacija u Crnoj Gori je kao pred veliki prasak – pare su važnije od nacije, naročito ako su prljave, pa sve stranke u niskom startu čekaju ulaganje – Crnogorci, Srbi i Bošnjaci, pomireni u svojim lobijima i zakulisnim fondovima, koje valja plahnuti u Jadranskom moru. Za sad se buni jedino opština gdje se Velika plaža nalazi, dakle grad Ulcinj, dominantno albanskog stanovništva, tradicionalno okrenut turizmu i lokalnoj samoupravi koja drži do svojih pravila, pisanih i nepisanih.

Premijer Milojko Spajić banuo je nedavno u taj grad s Alabbarom, izvukli su iz rukava nekakav render, koji su bukvalno skinuli s interneta, pa se priča o basnoslovnih 30 milijardi eura koliko je Spajić bubnuo u prvim obraćanjima javnosti, od početka gradila kao kula na pijesku. Famoznih 30 milijardi negirao je uskoro i sami Alabbar koji je dao intervju svakoj važnijoj crnogorskoj televiziji. Rekao je da on plana još nema, pa je tačka sporazuma da se sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima gradi bez javne rasprave postala još sumnjivija.

A evo kako je Vlada Crne Gore odlučila o tako velikom poslu – trebalo je tačno 33 minuta telefonske sjednice da se donese odluka o izdaji najvećeg bisera Crne Gore, poznatog iz filma „Ljepota poroka“ reditelja Živka Nikolića. Stariji se sjećaju glavnog negativca kojeg briljantno igra Petar Božović, mjesnog hohštaplera Žorža, koji socijalistički naturizam u praksi vidi kao mjesto za lično bogaćenje i svodničku agendu. Uloga čuvenog kuma Žorža ovoga je puta pripala manje talentovanom glumcu, premijeru Spajiću, koji je više puta uhvaćen u laži, naročito kad je skrivao svoju imovinu, kripto poslovanja, dvojno državljanstvo u Srbiji i tako dalje …

Ipak, nije Spajić, kao bivši singapurski bankar i neoliberalni pitomac, nabrijan protiv same ideje države kontrole, jedina korporativna pčelica koja zuji oko 12 kilometara duge pješčane plaže. Kao lider partije Evropa sad, Spajić se nalazi između dva pola, da ne kažemo srpskog i crnogorskog, iza kojih stoje, sa jedne strane Đukanović, a sa druge Andrija Mandić (čitaj: Vučić). Ova imena garantuju biznis inkubaciju, pa se nije teško dosjetiti da je arapski novac zapravo spojio Đukanovića i Vučića, i to preko kontroverznog Mohameda Dahlana kojeg se lagano može povezati sa skoro svakim arapskim poslom na bijelom svijetu. Otud je i Đukanovićeva partija iz opozicionih klupa prilično mlaka u odbrani Velike plaže, dok Mandićeva sa pozicije vlasti rutinski čeka šansu za prvi veliki bod u igri zvanoj rasprodaja resursa.

U pozadini mnogo talentovaniji glumac od trenutno glavnog aktera, premijera Spajića (SCREENSHOT: Ljepota poroka)

Jedina šansa za odbranu Velike plaže je građanski odgovor, pokret, koji je krenuo intuitivno, pomalo haotično, ali sa potencijalom koji se osjeća u zraku. Kampanju je prvi pokrenuo Centar za zaštitu i proučavanje ptica, pismena i ugledna nevladina organizacija koja pojas Velike plaže i Ade Bojane brani zajedno sa obližnjom ulcinjskom solanom, jednom od najvećih „aerodroma“ za ptice u Evropi. Na društvenim mrežama se smjenjuju slike netaknutog raja sa čapljama, flamingosima i pelikanima, vrstama pod zaštitom zakona, pregaženih preko noći. 

Slično se desilo u Albaniji, u delti rijeke Vjosa, gdje se Jared Kushner. Zet Donalda Trumpa. pojavio sa idejom grada-hotela, bukvalno tri dana nakon što je Skupština Albanije skinula veto sa gradnje na zaštićenim područjima. 

Pokret protiv izdaje Velike plaže dobija sve više maha, a javnost s pažnjom sluša harizmatičnu NVO liderku Vanju Ćalović koja je prepoznata kao najagilnija borkinja protiv korupcije, nepotkupljiva i hrabra žena od akcije, premda ne previše zainteresovana za ideološke implikacije svoje borbe.

A upravo tu leži šansa ove krize u povoju – da se politika u Crnoj Gori konačno okane nacionalnih i vjerskih zapleta i priđe globalnom konfliktu koji se zove bitka za resurse i prevlast kapitala. Za sad nema ideološke poveznice, već se protest javlja kao „Not in my backyard“ (NIMBY) ekološka reakcija, ali kako vrijeme bude odmicalo, za odbranu crnogorskog prirodnog blaga se mora izaći sa političkom procjenom uzroka, a ne samo tretiranjem posljedica.

Hoće li biti političke pismenosti u inertnoj državici koja nema tradiciju političke misli poput Srbije u kojoj je litijumski plan pokrenuo lavinu, vidjećemo. Ali u svakom slučaju svi akteri su tu – izdajnici & izdavači prostora, kupci i goli proletarijat koji će zajedno sa pticama biti najuren sa plaža. Neboderi, Dubai na moru, stakleni mastodonti i bazenčine – distopijske su slike koje već izazivaju bijes i strah, kombinaciju koja čeka treći sastojak, političku komandu.

Jedan nesretni poslanik vlasti rekao je nedavno, očigledno prepadnut prvim protestima građana, da se u Crnoj Gori formira „eko-desnica i ekstremna ljevica“. U zaključku svoje traljave analize, ovaj liberal (prezimena Čarapić, ali stvarno nije bitno) ironično je čestitao građanima „još politike“. Kako to obično biva, budala ubode pravu stvar – crnogorskim građanima upravo treba više politike, a Velika plaža je šansa da društvo počne politički misliti na savremen način. Vlada sa cijelih 26 ministara i sedam potpredsjednika nije se ni pojavila u Skupštini na dan usvajanja sporazuma sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, već je izvršnu vlast zastupala široj javnosti nepoznata osoba, ministarka Majda Adžović čije je ministarstvo formirano prije desetak dana. Riječ je o potpunom odsustvu politike, deregulaciji svih državnih ovlasti, korporativnom nagonu, kojim Spajićeva partija Evropa sad umjesto ka Briselu, kormilo okreće tamo gdje gazda kaže. A gazda je profit, globalno uvezani, zakulisni, nadnacionalni Mamon kome ta sorta služi.

Mit o lakoj zaradi, razvoju i napretku je izuzetno žilav i trebaće vještine da se građanima Crne Gore, poslovično sklonim materijalističkim utopijama i šljokicama, objasni da gradnja stanova (tako je, investitor govori o stambenim jedinicama!) nije razvoj jednog društva. Tuđi prljavi novac ne dolazi da pozlati obalu, već da se na njoj razmnoži i za sobom ostavi brlog. To je mantra koju aktivisti ponavljaju – dok branimo ptice, branimo ljude. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.