DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Slavko Goldstein, prognani pjesnik

DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Slavko Goldstein, prognani pjesnik

ritn by: Tatjana Gromača
19. 09. 2017.

Otišao je Slavko Goldstein. Jedna je velika životna zadaća ispunjena - onima koji lice i djelovanje ovog čovjeka promatraju godinama, čini se, na najviši mogući, besprijekoran način. Ima takvih slučajeva – ljudi koji na jedan način ostaju nedodirljivi, ali ne zbog svoje odalečenosti od realnog svijeta i života, nego zbog činjenice da ih nije moguće zaskočiti niti s jednog sramnog, niskog ili tamnog mjesta. 

Lice Slavka Goldsteina osmjehuje nam se i sada, kada je otišao, govoreći kako su ispravan put i življenje neraskidivo vezani s etičnosti, i, ponajprije, hrabrosti. Ne, to nije nadmoćan osmijeh učitelja koji poručuje da takvo majstorstvo, cjelovitost življenja za nas nije moguće ostvariti, dapače. Osmjeh je to koji kaže usudi se, „Sapere aude“! Ali se usudi ne na način ishitren, nepromišljen, grub i nedostojan, već na način mudar i promišljen, dostojanstven i kulturan. 

Tu je razlika, a ovo potonje moguće je dosegnuti ukoliko se čovjek okrene radu na vlastitoj ličnosti, učenju i stjecanju znanja, oplemenjivanju vlastitih vrlina, dovodeći ih do maksimuma koji nam je dan, a koji, kako primjer ovog velikog učitelja pokazuje, nije malen. Nitko nije zakinut za visoke kategorije ljudskosti – nitko tko se njima odluči okrenuti i raditi na njima onako kako treba, temeljito i nemilosrdno, prije svega – sam prema sebi. To je početna maksima od koje sve počinje, i koju vidim, iščitavam iz mudre diskrecije ovoga čovjeka, čije su mišljenje i djelovanje, društvena zalaganja, rad na svijetloj strani svijeta bili i ostaju uzorom mnogima. 

Zbog toga se danas osmjehujem promatrajući društvo koje nema orijentire i uzuse koji bi sami po sebi, tiho i neprimjetno, kao što vodena para isparava sa zemlje, ocrtali, odali prirodno poštovanje veličini i značaju ovoga intelektualca, koji je ustrajno i pomno, promišljeno radio na opismenjavanju – građanskom liberalnom, demokratskom, ljudi koji nastanjuju ovo područje. Možda je moj osmijeh pomalo gorak, ali u njemu ima mirnoće, pripremnosti na ustrajnost koja će trebati svima koji ne žele odustati od ideje svijeta kao mjesta bratstva svih ljudi. 

Uostalom, Slavko Goldstein je volio poeziju i književnost, iz koje je uvijek moguće crpiti snagu, osvještavati dalekovidnost. Prilazio je malenima, slabima i ništavnima, jer je malenost, slabost i ništavnost osjećao živima u sebi, paralelno s veličinom i snagom. Ali to nije činio s paternalizmom i samilosti povlaštenih, jer povlašten nije bio – ne zbog toga jer mu se za to nije pružala prilika, već zato jer je znao da mjesta povlaštenosti nisu mjesta slobodnih mislilaca. 

I ovdje sve prestaje i završava. Neka mu je laka zemlja hrvatska, zemlja svjetska i židovska – zemlja svih prognanih i odbačenih, lutajućih i bezdomnih, svih koji se zbog svog slobodoumlja i istinoljubivosti osjećaju kao prognani pjesnici, kao Židovi.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Hina/Lana Slivar Dominić

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"


Srodne novice

broj komentara: 14

Komentari

  1. xyx prije više od 7 godina

    Tuđman je to govorio,onako ,za samoga sebe..On je bio nekakav hrvatski fanatik.Ali vrlo plitak.Nevjerojatno plitak,za tako ozbiljnu i kompliciranu stvar ,u ono vrijeme.
    On ima i seriju kontradiktornih govora tim pobrojanima..
    Recimo govor o tome kako treba izvesti Oluju,koji je prisluškivan i snimljen.Tad je rekao da treba izvesti tako da Srbi NESTANU.Koliko blesav možeš biti da tako nešto kažeš na takvom bitnom sastanku??Pa normalno je da ti je svaki drugi podčinjeni nečiji špijun.Ako on te osnove politike i funkcioniranja ljudskog društva nije znao ni onda kad je imao 70 godina,kako je mogao voditi državu???
    Vodili su je drugi.On je samo uživao u svojoj narcisoidnosti i dijelom u zastavi i grbu.
    U tom ikonografskom smislu on je bio hrvatina!Od te plitke hrvaštine on nije vidio ni svoj nos...Uglavnom ,jadan je narod kome je takav stigao na čelo i postao vođa.
    Rezultati su tu.

  2. b prije više od 7 godina

    Jadan je svako ko za sebe tvrdi kako voli Hrvatsku, kako je dobro uHrvatskoj, dok mu se domovina osiromasuje zadnjih 27 godina pred ocima. Za mene su to najveci neprijatelji Hrvatske.

    "Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvi sami želimo i nećemo nikome dopuštati sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude"
    Govor na trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu

    ...nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima...Nećemo dopustiti onim koji se povezuju sa svima protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude, kao što se i sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta, a povezuju se od fundamentalističkih ekstremista, do kojekakvih lažnih propovjednika, pseudodemokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija."
    Govor u Zračnoj luci Zagreb 23. studenoga 1996.

    ....mi sa tom hrvatskom slobodom i demokracijom osigurati i manjini ta ljudska prava i slobodu medija. Ali nećemo dopustiti da nam ti sa strane rješavaju, odnosno nameću rješenja. Hrvatska neće biti ničija kolonija. Hrvatska je dosta bila i pod Mlečanima i pod Stambolom, i pod Bečom i pod Peštom, i pod Beogradom. Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini."
    Govor u Zračnoj luci Zagreb 23. studenoga 1996.

    ...Nisu nam za sva zla samo drugi krivi. Niti će nam u bilo kakvim okolnostima samo drugi krojiti sudbinu. I za sadašnje stanje svi na svoj način snosimo dio odgovornosti. A pogotovo za budućnost: svoju osobnu, svoga zvanja i svoga naroda."[3]

    ...Pobjednik koji ne zna praštati, taj sije klice novih razdora i budućih zala. A hrvatski narod to ne želi. Nije želio ni sve ono što smo ovdje pretrpili u Vukovaru i u čitavoj Hrvatskoj. ... Sve ovo što činimo nije samo u uskom, lokalnom interesu, nego i u općehrvatskom, općeuropskom, u interesu mira, budućnosti ovoga kraja i Europe. I neka nam živi suživot hrvatskog naroda sa srpskom i drugim etničkim zajednicama na ovim područjima. Neka nam živi jedina i vječna Hrvatska.
    Govor u Vukovaru 8. lipnja 1997., povodom reintegracije istočnog dijela Slavonije u ustavno-pravni poredak RH[4]

    Koje od ovih rijeci je danas upraksi?

  3. pero prije više od 7 godina

    Laka mu zemlja. Iskreno saučešće porodici. Kada je on govorio strasti se nisu okretale prema mržnji negu upravo suprotno. Mir i ljubav.
    A vi koji se ni na nekoliko lijepih riječu upućenih pokojniku ne možete suzržati od svoje svoje ikonografije mržnje, laži i izvrtanja istine i stvarnosti, samo sebe razgoličujete kao male, manje, najmanje. Toliko male da vam u mozak ne stane više od jednostranog pogleda, bez ikakvih natruha kritičkog propitivanja stvarnosti, pameti toliko male da vam vašu verziju svijeta sažeti u par redaka i crtati kao maloj djeci vaš obožavani vožd koji god je.

  4. milena prije više od 7 godina

    Dobar život nekima - zar je zaista pola veka poslije to teško priznati.
    Nezaposlenost npr. rešava Brandt. Ali to nije tema.
    Neka svakako nađe svoj mir.

  5. xyx prije više od 7 godina

    Ako se ističe kako je SFRJ bila nešto dobro,a doista je za veliku većinu ljudi bila nešto dobro,onda ne možemo reći da je 1952.nešto izdano i prodano..Jer rast ekonomije ,porast standarda i sloboda ljudi ,dakle dobar život u SFRJ, počima upravo nakon 1952.Što se tiče Hrvata u smislu zrelosti nacije,ni blizu to nije nikakvoj zrelosti.Još uvik velika većina smatra temeljem hrvatstva katolicizam ,a dobar dio njih i antisrpstvo.To upućuje na prikriveni strah od samih sebe,a to nije zrelost.

Hiperlink

Recepti

E-ciklopedija