Posvećeno Gilbertu Le Mouelu

Tog dana, kao i mnogo drugih dana Isus je odlučio posjetiti zemlju. Iako su ljudi pričali da je bio sramežljiv i povučen, ipak ga je duboko radovala pomisao da mu je sutra rođendan. Izabrao je najbolju odjeću, iako se mora iskreno priznati da je imao samo jednu i već sljedećeg trenutka bio je na autobusnoj stanici malo izvan poznatog nam grada. Već je navikao da ga ne prepoznaju, uostalom svatko je vidio Isusa onako kako je to on želio, a i njegov izgled nije odavao da se razlikuju od ostalih ljudi na stanici.

Oni i kojima je izgledao neobičan, nisu baš imali vremena za duboko zagledavanje, jer bilo je to vrijeme žurbe, kićenja bora, hlađenja piva i tko zna kakvih još priprema za veliko događanje. On im to nije uzimao za zlo, jer ipak su se pripremali za njegov rođendan, a i ako želimo biti iskreni, nikad i nije nešto zlo pomislio o nikome. I tako, u dobru raspoloženju, u gužvi gradskog prometa, mirno je čekao da dođe njegova stanica. Dok se vozio u gužvi javnog i gradskog prijevoza Isus se iskreno divio tehnološkim čudima oko njega. Autobus ili vrata koja se sama otvaraju, ogromne svjetleće reklame i svjetla velegrada. Sve ga je to zanimalo i ponekad bi poželio mobitel ili televizor, no brzo bi ga prošlo, jer je znao da su svi njegovi prijatelji tu oko njega i da treba samo jako pomisliti na njih. Nije mu bilo teško misliti na njih jer ih je volio, a oni gotovo i nikad nisu odlazili iz njegova društva. Istina, znali bi ga nekada sačekati dok bi on otišao u posjet nekom bolesniku ili u potragu za nekim izgubljenim ovcama, ali čim bi se vratio, iskreno bi se veselili.

Zamišljen, već je bio na svojoj stanici. Centar grada dočekao ga je okićen kao i svake godine. Nije ne mogao primijetiti da je sve opet blještavije, svjetlije i šarenije. Čak je i na boru u centru grada na brzinu prebrojao više kuglica nego prošle godine. Vjerujte On je najbolje znao brojiti. Jednom je na brzinu prebrojao pet tisuća ljudi koji su ga slijedili dok ih je poučavao na obalama Galilejskog  mora. Bili su malo gladni i onda su zahvaljujući Isusu svi skupa jeli. Odmah je postao malo gladan čim se toga sjetio, no istovremeno se sjetio da nema ni prebijenog novčića. Zaokupljen brigom i pripremama za rođendan, posve je zaboravio novčanik.

U njegovo vrijeme bilo je puno lakše, pomisli. Otrgneš koju smokvu, uhvatiš koju ribu, jedan grozd grožđa i već si sit. No u gradu nema grožđa koje raste, ni smokve koja te čeka već otpala. Nije bitno pomisli. Neće biti jedini gladan večeras. Nekima će biti puno teže, jer Petar će zasigurno skuhati čaj ili ostaviti koji gutljaj vina iz njegova kraja kad se vrati. Veselit će se i pričati do jutra, a mnogi će jutro dočekati gladni. Nije mu bilo svejedno, i već se osjetio pomalo usamljen. Želio je da njegov rođendan bude veselje za sve, a bilo ga je zapravo za tako malo. Zaokupljen samim sobom nije ni primijetio da ga promatra isto takav čudan svat. Ni njega ljudi nisu primjećivali, a neki su ga i namjerno izbjegavali. Nije imao baš najčišću odjeću, a i sam je bio pomalo gladan. Zadnji obrok mu je bio pola boce pive i gutljaj kuhanog vina još od prije dva sata.

Isus mu se učinio poznat. “Možda sam ga vidio u prenoćištu ili čekaj ne, to je sigurno bilo u javnoj kuhinji. Da. To je sigurno bilo tamo.”, zaključi. “Hej, imaš šta viška da udijeliš?”, upita zatim.

To prenu Isusa iz tuge koja ga je bila malo zaokupila. Viška? Imam viška kraljevstva nebeskog. Najplodnijeg i najbogatijeg kraljevstva koje možete zamisliti. No, teško ga je baš uručiti na ulici, pa Isus pomisli da ipak pribave nešto konkretnije. I premda Mu je bilo malo neugodno pri primisli, On i njegov novi prijatelj mogli bi zamoliti što od ljudi. Često se smijao i veselio djeci koja bi ga tražila neki slatki plod, a sada je morao poći njihovim stopama. Djeca su stvarno mudra, pomisli On.

Molit ćemo zajedno nešto novaca, imat ćemo više uspjeha, predloži Isus. Prijatelj se složio, jer ionako nije imao što raditi.

Nakon višesatnog moljenja, skupili su nešto novaca, pokoju psovku, upit zašto su nezaposleni, a samog Isusa dvaput su i odgurnuli i rekli mu da ne bude dosadan. Prijatelj je pak dobio i dva hot doga, pa su usprkos Isusovu protivljenju kupili i bocu lošeg vina. I dok se prijatelj borio s vrućom hrenovkom, Isus je na brzinu pretvorio vino u najbolje koje se moglo kupiti. Jednom je tako razveselio puno ljudi, pa zašto ne bih razveselio i nas dvojicu, odlučio je.

I tako, sjeli su u hladnom parku, a novi prijatelj se, malo pod utjecajem vina, raspričao o svojim kćerima koje su negdje s mamom, a on se propio i sve mu je tužno i tako nepromjenjivo. Napomenuo je da je i Vlada nepoštena, crkva iskvarena, a žene nemoralne. Isus je strpljivo slušao, jer strpljivost mu je bila stvarno velika, mogli bi reći beskrajna. I dok su oni uživali u najboljem vinu koje se tog Badnjaka pilo u svijetu, zvona su počela zvoniti, i ljudi su se počeli veseliti. “Sretan Božić” poželi mu prijatelj. I tebi prijatelju.

Nek' te već sutra posjete kćerke. Poželi mu Isus. Već te vidim sretnog u nekom novom životu koji ćeš imati od sutra, s nekim novim prijateljima i nekim veselijim Božićima.

I prijatelj mu je vjerovao. Jer bilo je lijepo slaviti Božić s Isusom.

Isus zatim otpravi prijatelja u prenoćišta, a i tamo je bilo veselo. Uz poklonjenu puricu od neke bake, veselilo se do jutra i rođendan mu je baš bio zabavan.

No, morao je krenuti, jer Petar će se sigurno brinuti, a znate kakav je on, često se zabrine bezveze.