Predamnom je dakle, zbirka pjesama "Prije svitanja", pročitala sam je par puta i sada je ponovo listam i osvježavam sjećanje na svoje misli i dojmove ... pri tome se sjećam Zdenkovog lika. I znam da neću pogriješiti kada napišem - Zdenka treba doživjeti. Dok izuzetnom mirnoćom, ovijen sasvim posebnom aurom, zapravo potpuno karizmatski izgovara svoje stihove. A oni su duboki. Duboki poput rijeke ... Zdenkova je poezija ljubavna, ako ćemo je površno prelaziti pogledom i tek reda radi konzumirati. Međutim, ona je duboko misaona i istraživačka ukoliko joj poklonimo svoju pažnju - ako se na nju skoncentriramo i uronimo među pjesnikove riječi.

Priđemo li joj na taj način, shvatit ćemo da su pred nama pjesme osobe koja puno razmišlja i naravno, malo govori, ali što ima na umu, kaže svojim stihovima i to vrlo rječito. Zdenko je promatrač. Života, ljudi, događanja, sudbina ... On važe težinu onoga što nas preokupira u svakodnevnom življenju, uspoređujući je s težinom onoga što s nama u kasne noćne sate liježe na jastuke ... Sebe je on već odavno preispitao i davno je već sa sobom raspravio važnosti tih težina. No, mira mu ne da ona potreba da to ispriča svakome tko zna i želi razumjeti. Pričat će nam ovaj samozatajni pjesnik o ljepotama onih najsitnijih, ponekad gotovo neprimjetnih titraja našeg bivstvovanja koji nam često promiču, a da i ne shvatimo što smo netom od života propustili, pa će reći:

"... I samo Ti smiruješ ožujske vjetrove
dok daleko pratiš plemenitu pticu,
a ja sam sretan što te gledam,
i plavi osmijeh na Tvom licu.

To sam Ti mogao i jednostavnije reći:
to sam Ti mogao reći,
sa samo dvije riječi."

(Iz pjesme "Prije svitanja")

U svojim se pjesmama ne hvata Zdenko nerazumljivih riječi, tuđica niti njihovih kombinacija. On, šutljiv - kakav po prirodi jest - želi biti razumljiv onima kojima se obraća. Na svojemu jeziku. Profesionalno vezan uz rijeku, u pjesmama će se nerijetko dotaći i njene ljepote, isčitati ćemo u ponekoj pjesmi njegovu duboku vezanost uz vodu, uz plavo ... uz simboliku tekućice, tajnovite i opasne, a opet ... toliko bliske i lijepe da zna zaustaviti dah ...

"... A ovdje na Dravi,
još uvijek se srebro zvijezda pretače u vodu,
i ja često ostajem
dok se nebo ne zarumeni na istoku."

(Iz pjesme "Pismo")

Istom se čežnjom, istom ljubavlju i tugom pjesnik u svojim pjesmama obraća i ženi i zemlji. Obje on istinski ljubi na svoj udaljen, ali krajnje trezven način - Zdenko Novak nikako nije pjesnik zanesenjak, Zdenko je ...

PJESNIK

Ja nisam rođen za ugodan život,
život crpim iz vina i noći,
rođen sam da budem pjesnik,
da imam vrelo srce i krvave oči.

Nisam rođen ni za sretnu ljubav,
moja ljubav se rađa u boli,
ja sam rođen da budem pjesnik,
a pjesnik nema pravo da ga netko voli.

Nisam rođen ni za laku smrt,
jer znam šta Bog od mene traži,
ja sam rođen da budem pjesnik,
da budem istina u moru laži.

Treba li nešto više reći?

Poeziju Zdenka Novaka preporučujem svakome tko voli uz poeziju lijegati, o njoj razmišljati. No, ovog pjesnika svakako preporučujem pruži li vam se prilika, doživjeti. Zasigurno će i u vama ostaviti trag za vječnost!