Joj, što volim tu prekrasnu ćudljivost i nepredvidljivost života ... Naime, o čemu je riječ: istoga dana kada dovrših čitanje Dai Siji-eva romana "Balzac i kineska Mala Krojačica" i napisah recenziju u kojoj izražavam svojevrsno žaljenje zbog činjenice što nam književna djela koja tematiziraju život u dalekoj Kini ne stižu u većem broju kako bi se bolje upoznali sa kulturom i načinom života u toj dalekoj i egzotičnoj zemlji, dobih na čitanje još jedan romančić čija se radnja odvija u već spomenutoj Kini.
Vrijeme radnje ponovo su rane '70.-te (točnije 1974.), te ponovo pratimo doživljaje lika koji je izmješten iz svog domicilnog prebivališta, međutim ovoga puta nije kao u "Balzac i kineska Mala Krojačica" riječ o prisilnom preseljenju iz grada na selo, već se radi o doseljenju Europljana u Kinu, i to u njen najveći i najmnogoljudniji grad - Peking. Kad već započeh sa usporedbama s Dai Siji-evim odličnim romanom, onda još treba reći i to da ovoga puta glavni junak nije svršeni kineski srednjoškolac nego 7-godišnja djevojčica, mala Belgijanka, odnosno sama autorica Amelie Nothomb. Da, da i u ovome slučaju radi se o romanu autobiografskog karaktera, ali po mome mišljenju više kvalitativne razine od Dai Siji-evog. Naša curica doseljava se sa roditeljima u Peking, gdje njen otac dolazi u svojstvu diplomate, na rad u tamošnjem veleposlanstvu. Kako njeni roditelji usljed šoka izazvanog neprilagođenostima životnim uvjetima u komunističkoj Kini i zaokupljenosti službenim dužnostima bivaju oskudni sa vremenom namijenjenom odgoju male Amelie, njoj se pruža prilika da svoje dane provodi bezbrižno, igrajući se i lutaući "getom". To je izraz kojime autorica ironično naziva četvrt nastanjenu isključivo strancima i njihovim obiteljima koji obitavaju u tadašnjem Pekingu. Amelie se vrlo brzo uspjeva socijalizirati, te sve svoje slobodno vrijeme, kojega budući da je ljetni period ima napretek, provodi na ulicama "geta" u društvu svojih vršnjaka, pretežito malih pripadnika europskih naroda. Nakon nekog vremena uspjeva joj uključiti se u svojstvu "kurira", u postrojbe "oslobodilačke vojske", koja se bori protiv "okupatora". Naime, poput sve djece na svijetu i europska djeca u pekinškom "getu" igraju se rata, a u ovom slučaju neprijatelja su, naravno, našli u dječjem naraštaju, kojeg drugog negoli njemačkog naroda, te se ulicama njihova "geta" danonoćno odvijaju nerijetko zaista okrutne i opasne "bitke". Ovdje se nameće neizbježna usporedba sa Goldingovim romanom "Gospodar muha", uz preseljenje njegove prave džungle u asfaltnu džunglu i beton Pekinga. Međutim, junakinjinu zaokupljenost gerilskim ratovanjem prekida dolazak prekrasne osmogodišnje talijanske djevojčice Elene, u koju se mala Amelie na prvi pogled bezglavo zaljubljuje, naravno, dječji naivno i nevino. Do kraja romana pratimo njene pokušaje da pridobije naklonost prelijepe Elene, pri čemu autorica vrlo suptilnim i istančanim poetskim stilom, s čestim provalama profinjenog humora iznimno uspješno dočarava maštovit svijet male djevojčice koja se kroz igru suočava s okrutnostima koje život donosi i počinje razvoj svog psihološkog profila i karaktera uspostavljajući kontakte s dotad sebi nepoznatom djecom. Pri tome ona otkriva intenzivan koloplet najrazličitijih emocija i duševnih stanja uzrokovanih ljubavlju i ljubomorom. Suočavanje djevojčice s njoj do tada nepoznatim emocijama dočarano je izuzetno dojmljivo, te je iznimno zanimljivo pratiti njena unutrašnja previranja i razmišljanja kojima se bori pri prevladavanju bure emocija koje je zapljuskuju.
Književnost koja tematizira svijet viđen očima djeteta vrlo je često znala iznjedriti vrlo uspješna literarna djela (sjetimo se samo Sidranova "Oca na službenom putu", Bazinovu "Guju u šaci" ili pak, po meni ponajbolju hrvatsku prozu napisanu u zadnjih petnaestak godina - "Mama Leone" Miljenka Jergovića), što je slučaj i kod "Ljubavne sabotaže".
Ovaj roman debitantsko je djelo mlade belgijske spisateljice, s čija smo se dva uratka već imali prilike upoznati ("Higijena ubojice" i "Strah i trepet"), čime moderna belgijska književnost na radost svih domaćih knjiških moljaca napokon dobiva zastupljenost kakvu svojom kvalitetom i zaslužuje, (nedavno je i Meandar objavio izvrsnu zbirku priča belgijskog autora Marcela Mariena "Likovi sa krme").
Savjetujem vam da "Ljubavnu sabotažu" nikako ne propustite, jer je po cijeni od 59 kuna zaista pristupačna, a pružiti će vam neizmjerne čitalačke užitke, te ćete joj se tokom godina zasigurno ponovo rado vraćati.