HUMANS OF MIROVINA: "Država koja im ovako vraća za desetljeća rada, naprosto nije socijalna"
Već drugo desetljeće Hrvatska unezvijereno bleji u semafor s ispisanim omjerom radnika i penzionera. Ovima drugima se pobjeda smiješi već neko vrijeme, ali su istovremeno i zadnji koji bi za nju navijali. Istina, sve ih je više, ali to ni po kojem kriteriju ne znači da žive ili da će živjeti sve bolje. Naprotiv - bombardirani smo crnim prognozama o životu nakon posla, a egzistencija velike većine umirovljenika služi nam kao upozorenje.
Kako ovoj tako velikoj, a opet tako marginaliziranoj skupini ljudi, pod hitno treba bolji PR i izlazak iz geta mračnih vijesti o slomu mirovinskog, zdravstvenog sustava i/ili tržišta rada, kopanju po kontejnerima i ponekad akrobatskom plesu po rubu siromaštva - shvatili su i mladi ljudi. Zato vam donosimo razgovor s ekipom koja stoji iza portala Mirovina.hr i Facebook stranice "Humans of Mirovina" te na osvježavajuć i pametan način radi upravo ono što umirovljenicima toliko treba - pomoć u pješačenju labirintima birokracije, u razumijevanju mirovinskog sustava i traženju vlastitih prava, ali i dizanju turobne koprene s njihovog postojanja i pokazivanju, makar primjerima protesta iz inozemstva, da se itekako mogu boriti.
Da to ima smisla, pokazalo se već u prvih nekoliko mjeseci portala. Naime, samo je toliko trebalo da novinarka portala Mirovina.hr Jasmina Grgurić napiše tekst, koji će portalu donijeti prvu strukovnu nagradu. Priča o posljednjem postolaru u Sisku, dobrom duhu grada, koji u pravilu ne naplaćuje popravke djeci, starijima, sportašima i plesačima, dok onima što naprosto nemaju "progleda kroz prste", najbolji je novinarski uradak u internetskom novinarstvu 2017. godine prema odluci Ogranka Hrvatskog novinarskog društva Sisačko-moslavačke županije s početka veljače. Lupiga je razgovarala s ekipom koja stoji iza cijelog ovog projekta, a čine je - Marko Matijević, Jasmina Grgurić, Livija Stanišić, Ivana Ljubičić i Jelena Ratko.
Kako je došlo do toga da vi tako mladi/e razmišljate o starima?
Marko Matijević: Mladi koji ne poštuju starije i stariji koji ne otvaraju prostor za mlade dovode do velikih generacijskih obračuna. Primijetio sam da je u društvo posve normalna segregacija po godinama. Odnosi s ljudima koji se ne nalaze unutar naše dobne skupine su minimalni, ako nisu dio obitelji. S time se zaboravljaju stara znanja, a sve novosti koje mladi koriste se omalovažavaju i gledaju s podsmijehom. Međugeneracijska solidarnost postoji na razini odvajanja od plaće, a pošto je to određeno zakonom, shvaća se kod mnogih kao obaveza i teret, te se ta ideja ne prenosi u svakodnevni život. Većina okreće glavu kada netko stariji kopa po kontejneru jer je takva životna situacija svima sramotna, ali ne znamo kako da se s njome nosimo. O ovoj problematici sam počeo razmišljati unazad nekoliko godina, ali nije me ona dovela do otvaranja portala.
Jeste li imali poseban okidač za pokretanje ove stranice ili se radilo tek o procjeni da živite u zemlji sa sigurnim rastom broja umirovljenika?
Marko Matijević: Kombinacija nekoliko stvari. Neko općenito razmišljanje o međugeneracijskoj solidarnosti kao i iskustvo koje sam imao s otvaranjem portala srednja.hr. Želja da pokažem kako mogu na medijskoj sceni ponuditi još nešto novo, jer se srednja.hr često i dalje percipira samo kao mladenačka zanesenost. Neumoljive su bile i brojke koje su nam svima svakodnevno pred očima. Broj potencijalnih čitatelja srednja.hr se prirodnim putem ili iseljavanjem u šest godina od pokretanja portala smanjio za 60.000 ljudi. S druge strane, broj umirovljenika neumoljivo raste, a sve su digitalno prisutniji. Okidač je bilo spajanje svega toga u jednu ideju i otvaranje portala mirovina.hr.
Jesu li umirovljenici vaša ciljana publika i je li vam poznato koliko ih se služi internetom?
Marko Matijević: Broj umirovljenika u Hrvatskoj je oko 1.230.000, a prosječni odlazak u mirovinu događa se s manje od 60 godina. Broj korisnika Facebooka u Hrvatskoj starijih od 50 godina premašio je brojku od 300.000, a ciljana publika nam je uprava ta dobna skupina, ona koja je u mirovini ili je tik do nje. S "Humans of Mirovina" je priča malo drugačija, gađamo mlađu i stariju publiku, kako bi ih spojili na jednom mjestu gdje bi mladi mogli vidjeti i pročitati iskustva iskusnijih od sebe.
Mislite li se baviti i mlađim umirovljenicima, poput onih koji su branitelji, pa su u mirovine otišli sa 30-ak godina?
Jasmina Grgurić: Naše teme zahvaćaju i mlade umirovljenike, bilo da je riječ o braniteljima ili osobama s invaliditetom. Uglavnom su i jedni i drugi u mirovinu otišli mladi zbog gubitka radne sposobnosti. Sve zakonske izmjene i njih obuhvaćaju. Nedavno smo to mogli vidjeti na primjeru osobne invalidnine, koju po novom mogu primati i osobe koje rade, bez obzira na visinu primanja, ali ne i umirovljenici s mirovinom višom od 2.455 kuna. Ta je izmjena Zakona o socijalnoj skrbi poticaj za radnike, ali na neki način diskriminira umirovljenike. Ne treba bježati ni od osjetljivosti braniteljskih mirovina. Činjenica je da one u dijelu populacije s niskim primanjima izazivaju određeni jal. I o tome je svjedočila jedna od situacija na Facebook stranici portala, gdje se tekst s pukim statističkim podacima pretvorio u žustru raspravu među čitateljima upravo oko visine braniteljskih mirovina. Jedni se ljute na same brojke, a drugi misle da nam je namjera obezvrijediti zasluge branitelja. Postoji nesklad među mirovinama, a dalje od onih saborskih ne treba ni ići. Mlađa populacija umirovljenika itekako ima što tražiti na Mirovina.hr ne samo zbog informacija, nego i modernog, ležernijeg pristupa s mnoštvom zanimljivosti.
Kakav je, prema vašoj procjeni, status umirovljenika u Hrvatskoj, pogotovo kad se radi o umirovljenicima rada?
Jasmina Grgurić: Gotovo pola milijuna umirovljenika u Hrvatskoj prima mirovinu manju od 2.000 kuna. To nije dovoljno ni za osnovne troškove, a kamoli neku dodatnu vrijednost poput novina ili kazališta. Oni su desetljećima mukotrpno radili kako bi prehranili obitelji, gradili naše tvornice, stanove i škole... Država koja im vraća na ovakav način naprosto nije socijalna. Međutim, pitanje nije samo egzistencijalno. Starije osobe stavljene su na rub društva, pate od usamljenosti, a mlađi se prema njima često odnose kao da više nemaju što ponuditi. Moramo se prema njima odnositi s brigom i poštovanjem. Unatoč velikom broju umirovljeničkih stranaka i udruga, još uvijek nije uspostavljen kvalitetan dijalog s Vladom. Srž svega su premale mirovine. Umirovljenici traže i proširenje prava na rad, kao i zadržavanje određenog postotka mirovine supružnika. Dok god možemo vidjeti staricu kako kopa po kanti za smeće u potrazi za bocom, nećemo moći reći da smo previše napravili.
Kako ocjenjujete rad ministra rada i mirovinskog sustava Marka Pavića i koje su, po vama, neophodne politike koje bi poboljšale život umirovljenika?
Livija Stanišić: Ovdje bi trebalo istaknuti dvije stvari. Mnogi umirovljenici u ministra Pavića nemaju povjerenja, ako je suditi po reakcijama na naše tekstove, što ne iznenađuje s obzirom na to da je riječ o osobi koja je odgovorna za resor koji se bavi za njih egzistencijalno važnim pitanjima. Gospodin Pavić je postao ministrom u vrijeme kad je našim umirovljenicima posebno teško – mirovine ne prate realan tijek rasta plaća, stopa zamjene (udio mirovine u prosječnoj plaći) iznosi 38,5 posto pri čemu je Hrvatska pri samom dnu europskih zemalja, a tijekom godina mirovinski je sustav izložen čestim intervencijama, posebno u svrhu prikupljanja predizbornih glasova vladajućih, koji su mirovinsku blagajnu često brkali s onom izborne kampanje. Prisjetimo se samo koliko su umirovljenici čekali na povrat duga, dodajmo i da još uvijek nije jasno kad će osobe koje su nakon mirovinske reforme ostale zakinute za dodatak od 27 posto (govorimo o svim osiguranicima rođenim nakon 1962. godine) dobiti jasnu potvrdu da će i njihove mirovine biti u skladu s pravima koja im pripadaju nakon što su godinama plaćali doprinose. Ministar Pavić, koji je relativno mlad čovjek, uzme li se u obzir prosječna dob jednog umirovljenika, ne ulijeva dovoljno povjerenja da može uistinu razumjeti probleme s kojima se umirovljenici svakodnevno susreću – kako platiti račune, kupiti lijekove, smoći novac za ogrjev i hranu. Odjeću bolje da ni ne spominjemo, jer sigurno dolazi tek nakon svega navedenog, kad su zalihe već odavno presušile. Ministar bi trebao biti otvoreniji i spremniji za dijalog s umirovljenicima i doista čuti što ih muči, ponuditi svoje viđenje situacije i ne proglašavati a priori njihove zahtjeve neutemeljenima. Pozvat ćemo uskoro ministra na intervju, a možda i da putem live prijenosa na Facebooku odgovori na nekoliko umirovljeničkih pitanja, sigurno bi bilo mnogo zainteresiranih.
Budući da se Vlada pohvalila najvećim rastom mirovina od 2008. godine, znači li to da je ova Vlada, po vama, spremnija na izlazak u susret umirovljenicima od prethodnih?
Livija Stanišić: Najveći rast mirovina od 2008. godine je tipičan primjer političke kovanice nastale s namjerom da zbuni onih malo preostalih umirovljenika, koji će u nju, usprkos realnosti na svojim računima, moći povjerovati. Nije došlo do povećanja mirovina, već do zakonom propisanog usklađivanja mirovina s rastom troškova života i prosječne plaće u Hrvatskoj. Upravo zbog senzacionalističkih naslova, koji navode čitatelja na pogrešne zaključke, a kakve često možemo vidjeti u dnevnim novinama, na mirovina.hr odlučili smo obraditi čitav niz tema kojima nastojimo proniknuti u sve začkoljice i nejasnoće hrvatskog mirovinskog sustava. Bavili smo se mirovinama po povlaštenim uvjetima, pojašnjavali formulu za izračun mirovine, pojašnjavali što je penalizacija i računali kad i po kojim uvjetima osiguranici mogu u prijevremenu ili invalidsku mirovinu; svojim tekstovima nastojimo na jasan i razumljiv način prikazati zakonske regulative i protumačiti kako sustav uopće funkcionira, baš zato kako bismo mirovinski opismenili naše čitatelje. Kad bi našim političarima uistinu bilo u interesu da ljudi razumiju zašto do povećanja mirovina ne može doći na način na koji su oni to zamislili, aktivno bi radili na promicanju financijske pismenosti, no tada ne bi mogli skupljati političke bodove izjavama poput ove o najvećem rastu mirovina od 2008. godine. Vlada je pokazala da ne planira učiniti mnogo više od onoga što je preporučeno od strane stručnjaka i Europske unije, a tiče se mirovinskog sustava – ljudi će raditi sve duže kako bi u mirovini bili što kraće, onima koji će se htjeti umiroviti prije zakonom propisane dobi penalizacijom će biti smanjen iznos mirovine, revidirat će se mirovinska prava (nekim) povlaštenim skupinama. Događa se velik zaokret u postupanju prema mirovinama i umirovljenicima, te se teret odgovornosti sve više stavlja na pojedinca i štednju u drugom stupu, uz poticanje dobrovoljne štednje u trećem. A današnji umirovljenici morat će se i dalje glasno boriti na jedini način koji im u demokratskim društvima preostaje – organiziranim prosvjedima i uskraćivanjem izborne podrške opcijama koje ne vode računa o njihovim interesima. Mi želimo da naš portal ne čitaju samo umirovljenici, iako je on tematski upravo njima najbliži, već želimo da nas čitaju i mlađi ljudi, koji će jednog dana biti umirovljenici, i kojih bi se itekako trebalo ticati što se osim u svijetu rada događa u mirovinskom sustavu - oni su neraskidivo povezani; pojave koje zadese jedan neminovno imaju učinke na drugi. Znaju li mladi ljudi, koji su trenutno zaposleni, koliki dio njihove plaće doprinosima odlazi u drugi stup? Znaju li koje mirovinsko društvo upravlja njihovim fondom i kako ulaže njihov novac? Ako je odgovor negativan, trebali bi se informirati kako bi mogli donositi ispravne odluke koje se, uostalom, tiču upravo njihove budućnosti.
Planirate li angažirati umirovljene sugrađane za suradnike portala?
Ivana Ljubičić: Zašto ne, štoviše! Dosad smo imali prilike surađivati s nekim umirovljenicima, primjerice na videu „Umirovljenici reagiraju“, koji ćete uskoro moći vidjeti na našem portalu. Prilikom snimanja, svi smo se odlično zabavili i uvjereni smo kako će biti još mnogo takvih prilika za suradnju.
Kakve su reakcije umirovljenika na portal? Daju li vam sugestije kakav ih sadržaj zanima?
Ivana Ljubičić: Umirovljenici su dosad imali samo pozitivne reakcije i pokazali su znatiželju za ono što radimo. Fora je što se uvijek iznenade kad saznaju da portal zapravo vodimo mi mladi. Svi su bili dojma kako portal koji se zove mirovina.hr vode umirovljenici, pa budu oduševljeni kad saznaju da mlade zanima što oni rade i čime se bave u mirovini. Umirovljenici su uključeni u naš rad, a pogotovo kroz naše društvene mreže, gdje osim pagea sa 17.000 fanova imamo i Facebook grupu mirovina.hr, na kojoj umirovljenici stavljaju svoje slike, prijedloge, pitanja i sve što ih zanima. Nastojimo ih što više slušati i uključiti u naš rad, jer je on prvenstveno okrenut prema njima.
Kako dolazite do fotki za "Humans Of Mirovina"?
Jelena Ratko: Tek smo u počecima, pa je to poprilično jednostavno – odemo na lokaciju na kojoj još nismo bili, tamo izaberemo nekoliko zanimljivih prizora i potrudimo se saznati što više o njima. Svatko ima nešto zanimljivo za ispričati, no mnogi su sramežljivi pred objektivom. Često se dogodi da već uđemo u razgovor s nekime tko se, nakon što nas zainteresira pričom, odbije fotografirati. Proces traženja „protagonista“ i fotografiranja najčešće je jako zabavan. Fotografija umirovljenice s trokolicom, primjerice, nastala je nakon što smo se vozili pet stanica tramvajem kako bismo gospođu sustigli. Kada smo na jednoj tramvajskoj stanici procijenili da je (za promjenu) ona u blagom zaostatku za nama, nije više bilo oklijevanja – istrčali smo iz tramvaja i prepriječili joj put.
Potvrđuje li činjenica da se stranica "Humans of Mirovina" nalazi na Facebooku zapravo da je ta društvena mreža za starije sugrađane, dok mladi koriste neke druge, poput Snapchata ili Instagrama?
Marko Matijević: Definitivno je Facebook društvena mreža s koje mladi sve više odlaze, a zbog svoje jednostavnosti korištenja privlači starije. Snapchat je napravljen malo kompliciranije, upravo kako bi ulazak bio moguć samo mlađoj skupini ljudi. Posljednja istraživanja napravljena u sklopu kampanje "Šeraj pozitivu, blokiraj negativu" pokazuju da mladi u Hrvatskoj bježe sa Snapchata na Instagram, a jedan od razloga tome je što je Instagram uveo opciju "story", po čemu je Snapchat do tada bio poseban. Istaknut ću neke razlike u ponašanju starije i mlađe publike koje smo uočili na Facebooku. Starija publika ima puno manje prijatelja, manje dodaju nepoznate ljude na osobne profile. Međutim, puno više vole dijeliti sadržaj te ga komentirati. Ne libe se reći svoj stav, dok mladi svoj digitalni trag ne ostavljaju u formi riječi na Facebooku. Više to rade kroz fotografije i odobravanje nečijeg ponašanja kroz lajkanje. Starija populacija koristi Facebook kao forum, što je lijepo, ali pritom dolazimo do velikog izazova. Oni su nevjerojatan generator mržnje na internetu. Jednostavno se ne boje reći što misle i pritom ne biraju riječi niti metode. Nisu svjesni posljedica svojih iskaza. Medijska pismenost na internetu je tek na začetku kod nas, malobrojna sredstva se koncentriraju na mlade, ali stariji su isto ti koji zaslužuju našu pomoć. Medijska pismenost se ne može dogoditi preko noći niti bez glavnih i odgovornih aktera – medija, pa bi zato medijska scena morala preuzeti veću odgovornost. Namjerno sam rekao morala, a ne trebala, jer "trebala" je već davno prošlo vrijeme.
"Humans of Mirovina" itekako nalikuje na "Humans of New York", koji je nadrastao Facebook, odnosno foto blog i izrodio bestseller. Imate li slične ambicije?
Jelena Ratko: Naš koncept krenuo je od ideje da za Facebook rubriku „Umirovljenici sa stilom“ portala mirovina.hr fotografiramo lijepo odjevene umirovljenike i umirovljenice. U prvoj „turi“ fotografiranja dobili smo više izjava nego što smo očekivali i to je rezultiralo stvaranjem standardiziranog formata za tu mini-rubriku. Uslijedile su dobre povratne reakcije čitatelja na Facebooku, pa smo priču odlučili proširiti. Za naziv nove stranice odlučili smo se zato što je format i stil stranice „Humans of New York“ kao takav usvojen u cijelome svijetu, a i hrvatskoj publici već dobro poznat, te već postoje stranice kao što su "Humans of Late Capitalism", "Humans of Zagreb", "Humans of FSB" i tako dalje. Naše ambicije su zasad skromne – htjeli bismo da se umirovljenike prestane kategorizirati i dehumanizirati, trudimo se informirati starije ljude o hobijima i interesima njihovih vršnjaka te ih potaknuti na psihofizičku aktivnost, kao i mladim ljudima približiti svijet umirovljenika – koji se ne razlikuje od njihovog koliko oni to misle. Bestseller zasad nije među našim ambicijama, jer smo tek na početku, no htjeli bismo proširiti narativni dio objava na stranici i tako stvoriti platformu na kojoj će biti okupljene životne priče najiskusnijih stanovnika hrvatskih gradova.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Facebook/Humans of Mirovina
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"
Svi radnici u SRH ,koji su stekli mirovinu prije 1989.na ovaj ili onaj način su se omrsili o društvenu stanogradnju.SRH je od 1946 do 1990 podijelila oko 500 000 društvenih stanova.To je lako provjerljiv podatak.Mnogi ljudi na selima nisu željeli društveni stan jer je bio u gradu u kojem su radili,iako su imali pravo na listama prvenstva,ali su za kompenzaciju radije uzimali bespovratne ili inflatorne(uzmeš 50 tisuća DM,a vrati 10 tisuća DM) zajmove.Svojim novcem su stanove su kupovali uglavnom gastarbajteri ,jer oni nisu imali nikakve beneficije.