Umjesto da se ovog oktobra šačica opskuranata okupi u kakvom zamku i obalavi Dučeovu bistu povodom stotinu ljeta od kad je postao premijer Italije, desilo se ono čega se Evropa s pravom bojala. Italija je predala vladu krajnjoj desnici. Fašistički plamen kao simbol zasjao je sa stijega Braće Italije, partije pobjednice izbora.

Kriza politike

Kako to biva u dobroj horor priči, postoje neočekivani zaokreti, pa braću predvodi jedna markantna sestra. Otvorena fašistkinja koja je s godinama ovladala diskursom dovoljno dobro da zabašuri najrigidnije stavove i ispostavi se glasačima kao zaštitnica narodnih masa i ništa više.

Njeno ime je Đorđa Meloni, ljubimica je Stiva Benona, pripada generaciji desnih populista koji polako ali sigurno zauzimaju Evropu. Od Poljske, preko Mađarske, do treće EU ekonomije, sve više razularenog političkog libida probija kroz vrijednosti desnih političkih grupa i ekstremista.

Država, nacija, rod, porodica, Bog, postaju politički termini. Narodu se obećava Zlatno doba i preporod, što su osnovne odrednice fašističke agitacije, do juče poznate i osrednjem srednjoškolcu. Paradoskalno, u vremenu informatičkog buma, umjesto da obrazovanje masa procvjeta a sa njime politička kultura i svijest građanskog sloja, dešava se suprotno. Na apatiju većine sasvim fino se naslonila nova nepismenost društvenih mreža, gdje buja tradicionalizam, mračnjaštvo i populizam najprizemnijeg dejstva.

Zato ne čudi da je izborna izlaznost i ovog puta u Italiji bila niska, tek da naglasi kako se procvat desnice mora tumačiti i kao kriza ljevice i kriza politike, per se. Bez jasnog stanovišta i plana lijevih partija nedovoljno spremnih da krizu iskoriste kao šansu za redefinisanje sistema, ekonomskog i političkog, desilo se ono što se nakon globalne ekonomske i pandemijske krize moglo i očekivati.

Upotreba klase

Ne čudite se, fašizam dolazi u krizi, on raste iz krize, kriza je gnojivo iz kojeg bukti plamen fašizma. Fašizam je simptom raspada kapitalističke matematike i kutija sa trikovima koju privilegovane klase koriste da očuvaju svoj monopol. Jedan od najciničnijih trikova, koje su koristili i Hitler i Musolini, bio je briga za potlačene, ostavljene i zgažene ljude koje je sistem ispljunuo kao višak.

Analogije su užasne, i opasne i nisu nužno naučni metod, ali prosto se nameću, naročito ako vidimo najglasnije nastupe italijanske liderke, koja rječito koristi fašisoidne floskule, onoliko moćne koliko zvuče kao melem. Te riječi su lijek za duše izgubljenih, nesnađenih, tužnih. Meloni kaže da će se boriti za "identitet", jašta, kako bi identitetski opremljena jedinka s vjerom u boga, tzv. nuklearnu porodicu, naciju i tradicionalni seksualni uzus, zadržala svoju osobenost i izbjegla da postane "samo broj".

Duče se vraća (FOTO: Lupiga.Com)

„Oni“, dakle zamišljeni neprijatelj (baš kao što su to nekad bili Jevreji), žele da ti postaneš broj, kaže Meloni, ali to je samo uvod za genijalan zaključak: Ako postaneš samo broj, onda ćeš se pretvoriti u konzumenta, dakle u ekonomskog roba, jedinku novog svjetskog poretka koja je obezličeni kupac, dakle klasna žrtva.

Putinov muštuluk

Da se čeljade naježi! U dlaku isto kako su fašisti koristili socijalnu demagogiju do dolaska na vlast, Meloni i njena partija istupaju kao garant zaštite identiteta, ali ne identiteta radi, nego da bi se čovjek socijalno i ekonomski zaštitio i izbjegao da „postane broj“ i „idealni konzument“. Meloni dakle nastupa sa socijal-ekonomskim patosom, ona se bori za obespravljene koje ljevica odavno ne umije da uzbudi, organizuje, i okupi, barem ne tako moćno kako to čini fašistički plamen sa njenog grba ili Dučeovog spomenika.

U SVETIŠTU FAŠIZMA: Umjesto hordi skinheadsa, ovdje dolaze sretne obitelji s djecom - „Duče, vrati se, čekamo te“

Dakle, već viđeno. Zagrebačka filozofkinja Ankica Čakardić u svojoj knjizi „Pobunjeni um“ objašnjava upravo na primjeru Musolinijeve Italije kako se fašizam služi „antikapitalističkom demagogijom“, a sve da bi došao do obespravljenih slojeva društva. Autorka upućuje na Klaru Cetkin koja fašiste raskrinkava u njihovim lažnim "revolucionarim zahtjevima".

„Postoji očigledna suprotnost između onoga što je fašizam obećavao i onoga što je isporučio svojim masama. Sva ta priča o tome kako će fašistička država postaviti interese nacije iznad svega drugoga, jednom izložena brutalnoj stvarnosti, raspršila se poput mjehurića sapuna. Pokazalo se da je 'nacija' zapravo buržoazija; idealna fašistička država pokazala se vulgarnom, beskrupuloznom buržoaskom klasnom državom.“

Tako Cetkin. A šta ćemo mi? Ako ćemo njenim primjerom, potrebno je organizovati jasan odgovor, na svim nivoima i u svim pravcima, u svim država i međunarodnim forumima. Odgovor koji izostaje dok se ređaju kurtoazne note Vašingtona i inih centara, sa tek nešto svečanijom čestitkom koja je Italiji stigla od zadovoljnog Putina.

Pupčana vrpca

Evropa se raspada, Balkan ostaje na cjedilu? Vrlo moguće. Ali to nije razlog da se pogne glava. To je poziv na borbu, pa čak i smijeh. Razmišljam o italijanskim glasačima krajnje desnice koji neće da budu „konzumenti“ i koji misle da će ih Država, Nacija, Bog, i slika đeda crnokošuljaša spasiti od bijede. Da će im krenuti u životu jer konačno razumiju političarku, vide vrhunsku govornicu koja se zalaže za njih.

Afroamerički klasik satire Dejv Šapel je povodom Trampovog dolaska na vlast imao odličan monolog. Glasač savezne drave Ohajo, Šapel je izašao na izbore okružen siromašnim bijelcima njegovog okruga, negdje u blizini grada Dejtona. Pitao ih je, zašto glasate za Trampa?

Namučeni polugladni radnici ugašene auto-industrije, umorni bijeli farmeri sa kaubojskim šeširima, listom su mu odgovorili – konačno imamo nekoga ko će se tamo gore zauzeti za nas. Identitet je vrištao, to "nas" značilo je, za nas bijele ljude Srednjeg zapada, prave WASP mučenike.

Ali griješite, komšije, glasio je Šapelov odgovor, Tramp će se zauzeti za mene, jer ja sam milioner, on je moj predsjednik, a ne vaš.

Od SAD do Italije, jedini način da se pobijedi fašizam je raskrinkavati i iznova ponavljati njegovu notornu pupčanu vezu sa kapitalizmom, bez kojeg nije moguć, i sa kojim mora biti sahranjen.

Lupiga.Com via normalizuj.me

Naslovna fotografija: HINA/EPA/Ettore Ferrari