SRĐAN SACHER: „Socijalizam nam je omogućio da razvijemo svoje potencijale“
Ovih dana bend Sacher objavio je video spot za pjesmu „Kad na nebu vidiš dugu“. To je već sedmi singl s albuma „Biser, ambra, jantar“. Bend je uspješni projekt poznatog muzičara i pjesnika Srđana Sachera iza kojeg je uistinu bogata glazbena karijera. Započeo ju je u Komuni, sastavu koji je osnovao s Darkom Rundekom, a iz kojeg će kasnije nastati slavni Haustor u kojem će Sacher stvarati sve do sredine osamdesetih. Potom će Sacher skupa s Borisom Leinerom i Maxom Juričićem osnovati Vještice koje su u tadašnji eter Jugoslavije donijeli jedan sasvim novi zvuk.
SASVIM POSEBAN RAZGOVOR - DARKO RUNDEK: „Kao guske u magli jurimo prema ponoru“
Paralelno s objavom novog video spota za singl „Kad na nebu vidiš dugu“ Srđan Sacher je dao i intervju Srećku Puligu za tjednik Novosti. Na ovom mjestu donosimo dio ovog zanimljivog razgovora.
Zašto je scena prije više postojala, a danas se teško formira? To nije samo problem naše novovalne mladosti, nego postoje i ozbiljni strukturni razlozi zašto je tome tako.
- Strukturni razlog je neoliberalizam, tj. kapitalizam koji ne omogućava da se nešto dogodi na temeljnom, grassroots nivou, tj. mimo njegove kontrole. Ako se nekad i dogodi da ih neka pojava u tom smislu iznenadi, kao npr. rastafarijanska muzika s Jamajke, sistem će gledati da uskoro kupi i kontrolira distribuciju. Ne vjerujem da mu je želja da istu stvar pokvari, ali to se nekak uvijek na kraju dogodi. Da pojeftini (ali ne ekonomski). Danas ima više reggae izvođača nego ikad u povijesti, al to je prazna forma. Postal je žanr u popularnoj glazbi, a ne dio nečije autohtone kulture. S druge strane, danas razmišljam o tome koliko sam ja kao muzičar, zapravo naivno i romantično doživljaval industrijske proizvode kao izričaj nečije kulture. Školski primjer kargo-kultovskog divljenja fetišima. Mislim da je cijeli show business napravljen za razonodu lumpenburžoazije, a mi smo to popušili kao da je neka vrsta otpora istoj. A to je smiješno. Pjesme, pa makar i političkog sadržaja, nisu dovoljna politička akcija za mijenjanje društva. Rock'n'roll je, bojim se, u najvećoj mjeri zabava. Mozartova glazba koju puštaju kravama u štalama. Sjećam se, Havel se, kad je bil na vlasti, jako ponosil da je frend s Lou Reedom i Stonesima. I negdje sam pročital da mu je Keith Richards, kad su svirali u Pragu, sugeriral da prestane naglašavati politički značaj tog koncerta. Da se vratim na scenu, socijalizam je nama omogućil da razvijemo svoje potencijale. Ali potpuno nehotice i neorganizirano, kaj mu ja zamjeram, makar sam mu za to i zahvalan. Izgleda proturječno, ali drago mi je da mi nitko odozgora nije govoril kaj da radim. S druge strane, tadašnja jugoslavenska scena je imala kaj pokazati svijetu, što se bez državne podrške ne može, a to nije bilo prepoznato. Ali opet velim, možda i bolje. Imam prema tome vrlo ambivalentan odnos.
Neki kažu da je u određenim razdobljima, 1950-ih i 1980-ih kultura zamijenila politiku.
- Izgleda mi da je do tad Jugoslavija bila ekonomsko-politički projekt, a onda je iz nepoznatog razloga postala kulturni. Nažalost je kultura kojom su pokušali homogenizirati stanovništvo bila populistička. I sigurno ne najbolje kaj smo imali u tom času. To nije bila odluka s državnog vrha nego, kako se sinhroniziraju zrikavci i krijesnice, očito su se sinhronizirali ljudi na rukovodećim položajima. Ili je banalizacija umjetnosti bila duh vremena.
I gore. Dio scene otišao je u nacionalizam.
- Trend je ljude spajati preko nacionalne "mitske prošlosti", a ne preko kulture ili umjetnosti koja je ipak klasna, a i unutar toga i individualna stvar.
Pojavila se ideja da se Haustor ponovno okupi na koncertu koji bi bio dobrotvoran...
- Nekoliko mjeseci prije korone smo dobili vrlo izdašnu ponudu da napravimo jedan reunion koncert. Ja sam uvjetoval da ti novci odu u dobrotvorne svrhe. Većina u bendu je bila za, a neki su o tome htjeli malo razmisliti. A onda je došla korona, pa potresi..., ali nije to još gotovo. Haustor je ime koje bi privuklo dosta ljudi, kaj bi omogućilo da se skupi novac koji bi onda učinio neku razliku.
Cijeli intervju pročitajte na ovom linku ...
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Facebook/Sacher
da on vam je omogućio sve, obrazovanje, bili ste dio novog vala, urbane jugoslavenske kulture novog vala u okviru socijalizma koji je omogućavao razmjenu ideja nesmetano izm.gradova bivše jugoslavije, pa tako i glazbe.
ali zato danas nedaj bože da neko stvarno pomisli da je 50 gdina od kreiranja neke pjesme nastale u okviru drugog društvenog sustava bez privatnog vlasništva, druge kulture i druge države, dovoljno da prestanu važiti patentna prava autora sada u ovoj krivoustoj vukojebini , ne , odmah će vas razuvjeriti poziv advokata da šta ja koristim "njegovu" pjesmu bez dozvole "autora" .
kolko vrijedi znanstveni patent, 7 godina? ali ova ekipica si je nakon uspostave dosanjanog 7.stoljetnog čobanistana sredila da autorska prava na pjesme nastale defacto kao kolektivni napori cijelih generacija , vrijede 1000 godina , kako bi potom mogli parazitirati na prošlosti , blokirajući bilo kakvu razmjenu ideja i stvarajući sustav koji u 30 godina nije uspio stvoriti apsolutno ništa vrijednog bilo kakvog bitnijeg spomena