„Zašto Pjongčang? Zato jer se preuzima od Amerikanaca i jer se ne zna vlastita tradicija i jezik. Pjongjang, Pjongjang, Pjongjang”, status je koji je na svom Facebook profilu ostavila Sanda Ham, hrvatska jezikoslovka, redovna profesorica i voditeljica Katedre za suvremeni hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Osijeku te, donedavno, predsjednica Upravnog vijeća Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Njen status primijetio je novinar Telegrama, Drago Hedl, te o njemu objavio kratak tekst na tom portalu.

„Svima koji su bili u dilemi kako se pravilno i točno piše ime mjesta u kojem se održavaju Zimske olimpijske igre, sada je stiglo stručno tumačenje. Pravilno je, dakle Pjongjang, jer je Pjongčang preuzeto od Amerikanaca, dok oni koji znaju vlastitu jezičnu tradiciju i hrvatski jezik nisu ni imali dilemu: piše se i govori Pjongjang“, poentira Hedl u svome tekstu.

Nakon objave statusa neki njeni Facebook prijatelji upozorili su Ham da se radi o dva različita grada, da je Pjongčang grad u Južnoj Koreji, a Pjongjang glavni grad Sjeverne Koreje, na što je profesorica reagirala novom objavom – „Upozorili me da Pjongčang i Pjongjang nisu ista mjesta! Da?“.

Dilema mjeseca - zašto? (SCREENSHOT: Facebook)

„No, ako ste pomisli da je tu kraj dilemi piše li se Pjongčang ili Pjongjang i jesu li u pitanju stvarno dva različita grada, varate se. Na Facebook stranici časopisa Jezik, kojeg administrira glavna urednica prof. dr. sc. Sanda Ham, upravo je u tijeku anketa u koju se možete uključiti kako biste pomogli razrješenje te dileme“, piše Hedl na Telegramu, zaključujući kako ova „urnebesna humoreska“ neodoljivo podsjeća na priču koja je u međuvremenu postala urbani mit, a koja kaže kako se jedan televizijski urednik obratio lektoru s pitanjem – „kaže li se ispravno Irak ili Iran“. Hedl na istom mjestu primjećuje i kuriozitet da je Ham, uz akademike Stjepana Babića i Milana Moguša, koautorica Hrvatskog školskog pravopisa, u izdanju Školske knjige koji je od 2008. godine tiskan u tri izdanja i na svakom ima tipfeler na naslovnoj stranici. U podnaslovu, naime, piše kako je taj pravopis ”usklađen sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standarnog jezika”.

U međuvremenu, otkako je objavljen tekst na Telegramu, na Facebook stranici časopisa Jezik razvila se živa rasprava, u kojoj administratorica ne priznaje grešku, nego se ustrajno trudi ostaviti dojam da je otpočetka znala o čemu se radi. 

„Vi stvarno mislite da je anketa postavljena jer urednica ne zna? I baš se na stranici Jezika raspituje?“, jedan je od komentara koji je administratorica ostavila ispod ankete. No, u komentarima nema suvislog objašnjenja iz kojih se onda razloga Jezik odlučio na ovu anketu.

Pri tom je osoba koja administrira ovu Facebook stranicu pokazala vrlo skromnu razinu pismenosti, pa se dio komentatora odlučio zabaviti tako što koristi svaku priliku kako bi ukazali na sve pravopisne pogreške koje administratorica čini u svojim komentarima. Na koncu je rješenje očito pronađeno tako što je Facebook stranica naprosto ugasila te je ona trenutno nedostupna.

Časopis Jezik ozlijedio je prst i tako je okončana dilema Pjongjang ili Pjongčang (SCREENSHOT: Facebook)

Inače, Sanda Ham u listopadu je prošle godine smijenjena s mjesta predsjednice Upravnog vijeća Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, uz objašnjenje da je odgovorna za nefunkcioniranje Upravnog vijeća i neusvajanje nekih ključnih dokumenata Instituta. Smjenu je potpisala ministrica Blaženka Divjak, a sve uz veliku žal „medija“ poput Kamenjara ili HKV-a. I u spomenutom časopisu Jezik koji uređuje, sve češće se koristi rječnik svojstven upravo navedenim „medijima“ pa se u njemu, vrlo neuobičajeno za znanstvenu periodiku, mogu naći tekstovi u kojima se spominju „neokomunistička i orjunaška klatež“, „udbaško-medijski progoni“, „djeca jugooficira“, „orjunaška podmetanja“. 

Da profesorica Ham i u privatnim prepiskama koristi zanimljiv rječnik javnost je uspjela doznati u nekoliko navrata, kada je procurila njena e-mail korespondencija s kolegama i suradnicima. Tako se 2012. godine doznalo da svoje kolege naziva „srboljubima“, „svinjama“, „homoseksualcima“, „kujama“ i da im treba psihijatrijsko vještačenje. 

Svog kolegu iz uredništva Jezika, također u e-mailovima, nazivala je ”špijunom”, ”ulizicom”, ”pokvarenjakom”, ”kradljivcem”, ”zlotvorom” … a na svom Facebook profilu pod objavom „teksta“ iz Hrvatskog tjednika u kojem se tvrdi da traje udar na časopis Jezik s ciljem da mu se u revalorizaciji hrvatskih znanstvenih časopisa oduzme kategorija A1, danas je napisala kako je na djelu „tihi unitarizam“ i kako se hrvatski jezik opet našao u „častohlepnim i nehrvatskim rukama“. U istoj raspravi „lajkala“ je komentar svog Facebook prijatelja koji je napisao kako „Velikosrbi udaraju na sve strane“ i upitao se hoće li nakon „uništavanja“ časopisa Jezik uslijediti i obavezna upotreba ćirilice u Republici Hrvatskoj imputirajući da je upravo Jezik najveća brana velikosrpskim projektima. Pametnom dosta!

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Hina/EPA/Fazry Ismail