OZREN KEBO: Pad Erdogana bio bi dobar i za Tursku i za Bošnjake
Prvi je počeo Milorad Dodik. On Bošnjake intenciozno reducira na vjersku dimenziju i godinama ih zove muslimanima. (S druge strane, kada bi se istim metodom njemu neko obratio kao bosanskom pravoslavcu, to bi izazvalo lavinu gnjeva.) U rijetkim prilikama kada se neki novinar usudi propitati takvu naviku, on potegne za pravom katastrofom od objašnjenja, sve jedno lošije od drugog. Drukčije i ne može biti kad čovjek nije u pravu, pa se rasipa neuvjerljivom argumentacijom.
Odnedavno, Dodikovim putem krenula je njegova vjerna RTRS, najneprofesionalnija televizija na ovim prostorima. I za njih su Bošnjaci misteriozno evoluirali u muslimane.
Bošnjačka javnost s pravom se buni protiv pomenutog reduciranja. Ali veći dio te javnosti zašuti kada isti intelektualni zahvat poduzme i njihov „osvjedočeni prijatelj“, Recep Tayyip Erdogan, „čovjek kojem je Alija Izetbegović ostavio Bosnu u amanet“ i lider jedne od najmoćnijih evropskih država. Raznolik i višestruko izdiferenciran narod, koji na godišnjoj razini popije piva i rakije makar koliko i boze i kole, svoditi na samo jednu dimenziju, politička je zloupotreba par excellence. To Bošnjacima može donijeti samo političku štetu, dok je korist, kao i uvijek, rezervirana za probranu (vjersko-političku) elitu.
Turski predsjednik nedavno je posjetio regiju. I u BiH i Srbiji posjeta je prošla bez većih propitivanja, ali je zato u Hrvatskoj nekoliko uticajnih medija i novinara skrenulo pažnju na njegovu autoritarnu vladavinu i nemilosrdni odnos prema novinarima, opoziciji i nepodobnim građanima.
Što se tiče lokalnih reakcija, najuvjerljiviju ocjenu Erdoganovog ponašanja i miješanja u unutarbosanske, posebno unutarbošnjačke prilike ponudio je mostarski pisac Elvedin Nezirović koji u autorskom tekstu za portal Tačno.net piše: “Svođenje čitavog jednog naroda na vjeru u suštini je, zapravo, zatiranje bilo kojeg drugog oblika njegovog identiteta. Nigdje na svijetu nijedan se narod u potpunosti ne može poistovjetiti s vjerom, jer vjera, prije svega, oslikava samo jedan mali dio njegove historije i kulture. To stalno insistiranje na reislamizaciji bh. Muslimana, kasnije Bošnjaka, koje je započelo još početkom devedesetih, a koje, kao što vidimo, ni danas nije završilo, obezvrjeđuje sveukupnost bošnjačkog kulturnog i nacionalnog identiteta, jer je za islamiste, poput Erdogana ili Izetbegovića, vjera jedina moguća nacionalna kategorija. Ne znam šta treba da se desi pa da ti ljudi shvate da tako najviše štete nanose upravo svom narodu i svojoj zemlji.”
Postoji i drugi aspekt Erdoganove posjete regiji koji se u javnosti često problematizira. Staru floskulu o tome da on Bosni poklanja ćeteniju i tespihe, a Srbiji investicije također treba preispitati, s aspekta o kojem malo ko vodi računa: raskorak u investiranju zaista je vidljiv, međutim, rijetko ko postavi pitanje koliko je za njega odgovorna i domaća strana. Da li imamo razvijenu i osmišljenu političku i poslovnu strukturu koja bi investicije ponudila? Kao što se do sada trebalo osvijestiti, investicije se rijetko poklanjaju, one obično izrastaju kao plod obostranog interesa i sposobnosti da im se garantira efikasno i uspješno okruženje. Kapital ide samo tamo gdje mu je udobno i sigurno i to je povod zbog kojeg bi se trebali zamisliti i bošnjački biznismeni (pošto pretendiraju na bratsku naklonost turskog rukovodstva i poslovnog miljea) i bošnjačka, odnosno kompletna bosanskohercegovačka politika.
Antizapadni sentiment, otvoreno savezništvo s Putinom i direktna verbalna i logistička podrška njegovom režimu, autokratski način vladanja sa surovim metodama hapšenja i tretiranja političkih neistomišljenika, brutalan odnos prema ženama i manjinama, sve su to svojstva vladavine R. T. Erdogana. Mnogi mu na predstojećim izborima predviđaju kraj, što bi bilo dobro za Tursku, ali implicitno i za Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake, kao njegove najvatrenije pristalice. Ali prije turskih slijede bosanskohercegovački izbori, u koje se uticajni gost pokušao umiješati favorizirajući samo jednu partiju. Prijatelj kako kome…
Lupiga.Com via Analiziraj.ba
Naslovna fotografija: HINA/FENA/Amer Kajmović
Vrlo je neprijatno čitati vase komentare, u kojim vi pobjedu SDA pripisujete i meni, upotrebljavajući zamjenicu:"vi".Koji to, "vi"?
Moju nelagodu izaziva i vase nerazumijevanje dogadjaja oko Eugena Savojskog, okupacije BiH nakon Berlinskog kongresa,te tumačenje Maxa Levenfelda o mrznji u Bosni. Podanički mentalitet za svakog okupatora i priklanjanje stanovništva tom okupatoru u Bosni( kolokvijalan naziv), za mene je nerazrjesivi čvor: Zato je "Gospodjica" za mene najveći bosanskohercegovački roman: tragedija odlaska i dolaska ,iseljavanja,priklanjanja drugom,bez svijesti o zemlji u kojoj se zivi.Taj je roman kratka povijest bosanskog čovjeka,njegovog nesretnog mentaliteta i stanja duha.Zasto čitate "Pismo iz 1920"( ne iz 1921), selektivno,samo ono sto vam odgovara? Jer pripovijetka jeste zasnovana na relaciji Levenfeld-pisac , i sami njen kraj, jeste finalizacija i fokalizacija na svevremensku mrznju u mikro i makrosvijetu,gdje je Bosna samo potvrda univerzalnosti mrznje.
Zacudna mi je i tvrdnja o mrznji prema Savojskom, koja postoji i danas,jer je zapalio Sarajevo.Eugen Savojski i njegov pohod na Bosnu je povijesna činjenica i misliti da nekoga tko je zapalio Sarajevo 1697( ne 16 stoljece) treba mrziti tri stoljeća poslije, meni je jednostavno iracionalna.
Vase tvrdnje o trenutku kada je Bosna umrla( Nadrealisti,Kusturica,Izetbegović), meni su montipajtovske, jer znam da se Bosna počela kidati prvo nastankom tri nacionalfasističke stranke i drugi put, kada je prvi srbijanski vojnik presao Drinu, a dočekao ga bosanski Srbin u novoformiranoj SAO, 9.1.1992.
I kakve su to tvrdnje o nebitnosti Andrića i nebitnosti povijesti Bosne prije 1918? Znate li vi da je bliska prošlost uvjetovana daljom prošlošću i da sve zajedno odredjuju budućnost? Kakvo je to brisanje gumicom i selektivno odredjivanje povijesti,sto jeste, ne zaboravite, temelj za povijesni revizionizam.Ne za reviziju povijesti,pazite.
Vase tumačenje najzanimljivije Andrićeve pripovijetke,te vase tumačenje povijesti Bosne u koju udijevate i mene, (valjda odredjujući mi religiju i etnos), meni je potpuno strano.