Režija: Andrew Davis

Osveta (Collateral Damage)

Osveta (Collateral Damage)

Ivor-Car

28. 05. 2003.

ocjena:
godina: 2002.
trajanje: 108 min
uloge: Arnold Schwarzenegger, Elias Koteas, Francesca Neri, John Leguizamo, John Torturro
žanr: akcijski
scenario:  David Griffiths, Peter Griffiths
režija: Andrew Davis
Evo filma u kojem će ljubitelji Arnolda Schwarzeneggera doći na svoje, ali ipak ne u potpunosti, jer iako Arnie još jednom glumi stereotipnog osvetnika, "Osveta" se ne može mjeriti sa svim onim hitovima kojima nas je snažni Austrijanac obasipao proteklih desetljeća. No, možda baš zato su tu dvije malene komične uloge (John Turturro i John Leguizamo), koje znatno "podižu" film i prava je šteta što nisu barem malo duže. Ipak sve u svemu to je film koji će odane ljubitelje akcije u potpunosti zadovoljiti.
Osveta (Collateral Damage)
Eh, evo nama jednog akcijskog filma na recenziju. Ali ne bilo kakvog akcijskog, već onog pravog, onog s Arnoldom Schwarzeneggerom.
U prvih par minuta "Osvete" saznajemo sve što trebamo o Gordonu Breweru, losangeleskom vatrogascu. On je hrabar, snažan, sposoban, požrtvovan, human, obiteljski čovjek, sve u svemu čovjek na mjestu. Obavlja svoj posao potpuno profesionalno (pa i više od toga), a nakon posla posvećuje se svojoj ženi i sinčiću.
Pronicljivima je već nakon ovoga uglavnom jasan nastavak priče, ali za one manje pronicljive ispričat ćemo ga mi. Jednog sasvim običnog dana Gordy treba pokupiti sina, koji ga sa majkom čeka na terasi restorana, koji je na žalost smješten nedaleko od kolumbijskog veleposlanstva, a baš u taj čas u veleposlanstvo stiže važna grupa pregovarača. Riječ je o kolumbijskim zvaničnicima i predstavnicima Američke obavještajne službe, koji se dogovaraju oko američkog djelovanja u Kolumbiji i rješavanja problema narkokartela. U trenutku kada Gordy maše sinu i supruzi, dolazi do snažne eksplozije podmetnte bombe u kojoj je od obitelji Brewer preživio samo on. Uz lakše ozljede završava u bolnici i preko informativnih emisija prati događanja oko otkrivanja krivaca za teroristički čin. Glavni krivac, onaj koji je postavio bombu i kojeg je Gordy vidio kratko prije eksplozije, je poznat. Riječ je o El Lobu ("Vuku"), poznatom kolumbijskom aktivisti, odgovornom za brojna teroristička djela. Malo, pomalo Gordy uviđa da američka policija ne može uhvatiti Vuka, a što je još gore sve mu je jasnija licemjerna američka politika u cijelom slučaju, kojoj uopće nije stalo žrtava. Vrhunac njegovog bijesa izaziva intervju u kojem jedan kolumbijski aktivista izjavljuje kako svijet mora uvidjeti kolumbijsko nezavidno stanje i kako su žrtve ovog čina kolateralna šteta (odakle film u originalu i dobiva ime, ali naši su se distributeri skupa s njihovim prevoditeljima potrudili da se film ipak ne zove tako, već su ga preimenovali u "Osveta"). Rješenje je samo jedno. Prvo "razbiti" kolumbijskog aktivistu zbog te izjave, a onda krenuti u akciju hvatanja Vuka, u akciju osvete. Nakon što je našao neke veze Gordy kreće u Kolumbiju, a tamo ga očekuje sve i svašta. Ako vas zanima što je to sve i svašta, morat ćete film posuditi u obližnjoj videoteci, jer ja sa prepričavanjem ovdje prestajem.
Vjerujem kako nakon ovoga i sami možete procijeniti o kakvom filmu je riječ, pa mislim kako ne trebam previše pojašnjavati. Situacija u Kolumbiji prikazana je na onaj pravi američki način, kakav smo na žalost imali prilike vidjeti proteklih mjeseci oko i u Iračkom ratu. Naravno da je riječ o krajnjoj neobjektivnosti, prenategnutim scenama iz Kolumbije u kojoj vlada nasilje najgoreg tipa, a koje Ameri žele uništitit, i to bez ikakvog vlastitog interesa, čisto za dobrobit čovječanstva. No, kasnije se uviđa kako stvari i ne stoje baš tako, ali za što su krivi isključivo neki pojedinci, a ne službeni stav Sjedinjenih Država. Znamo kako u SAD-u, leglu demokracije cenzure nema, ali ipak premijera filma je zbog aktualne tematike neko vrijeme odgađana, što je "Osveti" pribavilo dodatnu gledanost.
Poruka na kraju je sasvim OK. Zlo rađa zlo, a osveta sama rađa nova zla koja potom nikada ne prestaju i sve se vrti u krug. Teško je sagledati tuđu sudbinu i tuđi jad.
Arnie još uvijek ima onaj svoj šarmantni naglasak uz koji je vezana i meni najbolja fora filma, a ta je da mu dolazi Kolumbijac i govori mu kako odlično govori engleski za jednog Nijemca. Što se tiče glume, izdvojio bih jednog sasvim nebitnog glumca, za kojeg nisam siguran niti kako se zove i da li se u filmu uopće spominje njegovo ime. On je Gordyev prijatelj vatrogasac, još veći i snažniji od njega. Obratite pažnju na tog lika, jer taj je svoj posao odradio maksimalno vjerodostojno, vjerojatno jer i nije glumio. A sam Arnie je pak glumio kao i uvijek. Tipična uloga kakvu je dosada odigrao stotinu puta, uloga koja mu leži. Samo vrijeme je da se zabrine za svoju daljnju karijeru, jer ipak godine čine svoje te uskoro neće biti prigodan za ulogu akcijskog heroja. Pitam se tko će zauzeti njegovo mjesto. Izbor je nikakav.
Ima tu i puno pucačine i bijega i pametnih rješenja i jurnjave i svega onoga što je tipično za takve filmove. Ima i odličnih specijalnih efekata, koje zbilja vrijedi pohvaliti. Valjalo bi spomenuti i dvije simpatične epizodne uloge, koje svakako poboljšavaju ukupan dojam filma. Riječ je o Johnu Turturru, koji se pojavljuje u ulozi kanadskog mehaničara zaposlenog u Kolumbiji, a koji zbog bludne zabave dospijeva u zatvor, gdje se susreće, a s kim drugim nego sa Arnoldom. Tu je i još jedan John, John Leguizamo (onaj Kolumbijac koji hvali Arnoldov engleski), vlasnik farme-tvornice kokaina sa silnom željom da postane hard core – rap zvijezda. Dvije svakako zanimljive uloge. Vrijedi pohvaliti i dužinu trajanja filma (108 minuta), koja je idealna, jer se nakon odjavne špice ne osjećate kao da vas je pregazio nosorog.
E sad dolazimo do škakljivog djela, a taj je ocjena filma. Kako pristupiti ovom slučaju? Pa recimo to ovako: generalno gledajući film je za dvojku (predvidljiva radnja, nerealnost, loša gluma, nelogičnosti, itd.), s druge strane promatrano kao akcijski, film zaslužuje četvorku (faktor iznenađenja, par dobrih fora, simpatični Arnie, opet nerealnost jer ona trpi dobre akcijske prizore i puno, puno svega što ljubitelji ovog žanra jednostavno gutaju). Dakle, sve to spojilo se u jednu trojku, ali uz napomenu da to vrijedi samo onima koji akcijske filmove mogu gledati duže od pola sata.