Napisa ovaj mali Hero e-ciklopediju o Nirvani, u kojoj se pita kako bi rock izgledao da nije bilo Nirvane, pa se ja upitah kako bi sve izgledalo da nije bilo Pistolsa i eto odmah ekspresno nove e-ciklopedije.
U drugu polovicu sedamdesetih godina rock je ušao sa stažom od već nekih dvadesetak godina i bilo je nužno da mu se dogodi nešto novo, da netko zapali fitilj. Uoči pojave punka vodeći svjetski glazbenici bili su Britanci, primjerice Led Zeppelin, Rod Stewart, David Bowie, Elton John, Pink Floyd, sve redom ljudi koji su rock pretvorili u industriju i postali novopečeni bogataši. U tom trenutku k'o kec na desetku sjeo je Malcolm McLaren (vidi desno), jedna od onih osoba kojoj je cilj bio zaraditi što više, vlasnik dućana s ekstravagantnom odjećom u londonskom kvartu Chelsea i bivši menadžer New York Dollsa, benda u laganom putu prema dole. 
Može se reći da je baš spomenuti dućan stvorio Pistolse, jer pomoćnik u dućanu bio je Glen Matlock, kasniji basist benda. U to vrijeme Matlock je imao bend imena Swankers u kojem su svirali priučeni gitarist Steve Jones i bubnjar Paul Cook. Dogovorivši suradnju s bendom, Mclaren je postao njihov menadžer i angažirao novog pjevača, legendarnog Johna Lydona, poznatijeg kao Johnny Rotten (zbog trulih zuba), što je također pseudonim iz Malcolmove tvornice. No, nije Malcolom promijenio ime samo pjevaču, već i cijelom bendu koji je sada dobio ime Sex Pistols, prema kombinaciji imena Malcolmovog dućana (Sex) i muškog spolovila. Isprva (1975) je taktika bila poprilično neobična, ali efikasna. Naime, dogovarani su nastupi na mjestima gdje se bend redovito "sramotio", pa je to izazvalo masovinije zanimanje za te freakove koji su vrijeđali i bukvalno pljuvali svoju publiku. Između ostalog uz dužno poštovanje bitno je napomenuti kako ti ljudi i nisu bili neki vrsni glazbenici, ali su zato imali srce i dovoljno eksplozivne energije koja je lagano obuzimala Britaniju. "Dobar" imidž su si priskrbljavali uglavnom provokacijama, psovkama i sve u svemu drskim ponašanjem bez imalo poštovanja prema bilo kome i s ciljem podizanja što više čestica prašine. Reklo bi se bez dlake na jeziku, protiv svega, uz laičku političku angažiranost. Zanimljiva je izjava vezana uz glazbeno umijeće Pistolsa koju je dao Phil Collins, legendarni pjevač i bubnjar Genesisa, kada su ga upitali za kvalitetu svirke Pistolsa: "Jedan moj prijatelj snimio je njihov TV nastup i iz čiste znatiželje smo probali to odsvirati. Jedino što smo zaključili je totalni nedostatak talenta.".
Nije puno vode proteklo Temzom, a bend je već potpisao ugovor s eminentnom britanskom izdavačkom kućom - EMI. Radikalniji punkeri skloni su tvrditi kako je upravo tada umro punk, dok neki drugi tvrde kako se to ipak dogodilo tek onda kada je The Clash potpisao za CBS. Prvi singl koji je izdala EMI, na sveopće iznenađenje dospio je na Top 50, a dodatni publicitet Pistolsima došao je iz samog EMI-a, gdje su ljudi iz distribucije prijetili štrajkom ukoliko se ne povuče sporni singl "Anarchy In The UK". Preostalo je jedino raskidanje ugovora, a tako je i bilo, s tim da je bend zadržao novce od ugovora (40 000 funti). Slične stvari događale su se i tijekom turneje, gdje je bend dolazio u sablasno pusta mjesta i u kojima su građani pozivali na javni linč protiv Pistolsa, radi dobrobiti svoje djece, a kada su negdje i uspjeli ući u dvoranu bivali bi izbačeni već nakon prvih akorda, ili bolje rečeno rifova. Uskoro izlazi i drugi singl "God Save The Queen" u kojem je kraljica Elizabeta II dobila kritike kako zaslužene, tako i nezaslužene, jer bilo je bitno samo napraviti što veći skandal.
Iz benda odlazi Matlock, a na njegovo mjesto dolazi Sid Vicious (John Ritchie) čovjek po kojem će mnogi zapamtiti ovaj bend. Iako nije znao svirati bas (bilo je važno samo udarati po njemu i biti što "luđi"), to je bio pravi potez koji će bendu utrti konačni put.  
Napokon 1977. godine izlazi i kompletan album, neki kažu i njihov jedini i najbolji - "Never Mind The Bollocks, Here's The Sex Pistols", koji dospijeva na četvrto mjesto britanskih top-lista, a izdala ga je diskografska kuća Virgin, koja je za samo jedan single "pljunula" 165 000 funti.
Nakon toga Malcolm se odlučuje na potez koji će mu kasnije mnogi zamjeriti, a to je američka turneja. Ta turneja je osim po neprestanoj tučnjavi Pistolsa s kaubojima, poznata i kao zadnje što su dečki napravili, jer uslijedio je raspad, 1978. godine, zadnjim koncertom u San Franciscu. Sid sa svojom 21 godinom ostaje u New Yorku, zajedno s jednom od svojih mnogobrojnih obožavateljica, Nancy Spungen, koja usljed nepoznatih okolnosti biva umorena u njihovoj hotelskoj sobi s više ubodnih rana u predjelu trbuha, a glavni osumnjičenik je sam Sid. No, presudu nije doživio jer umire od konzumacije prevelike doze heroina.
Druga, jednako važna ikona Pistolsa, Rotten osniva novi bend Public Image Ltd., koji muzicira daleko od punka i po mojim subjektivnim procjenama izvrstan je bend. Nedugo nakon raspada počeo se prikazivati film "The Great Rock&Roll Swindle" (Velika Rock&Roll prevara). Film je napravljen kao biografija grupe od njenih početaka, a u njemu je glumio i najpoznatiji pljačkaš svijeta, Ronald Biggs, čovjek koji je sudjelovao u pljački stoljeća u kojoj je pokraden vlak koji je vozio "ofucan" novac na uništavanje. Uglavnom, bit filma se nazire i u njegovom imenu; uspjeti, a ni ne znati svoj posao.

Ipak ovo nije bio kraj, jer se bend okupio još dva puta, u prvotnoj postavi, kako bi održao par koncerata i napunio džepove članovima, koji sve godine od raspada i nisu bili baš najbolji prijatelji, dapače prepucavali su se preko novina kad god su stigli. Hrvatska publika imala ih je priliku vidjeti 1996. godine u Ljubljani, a prošle godine su se okupili po drugi put i odsvirali u SAD-u, o čemu više pročitajte na ovom Lupiginom linku.

Usprkos svemu Pistolsi će u svim rock enciklopedijama ostati zabilježeni kao perjanice punka i kolovođe jednog novog pokreta iz kojeg se izrodilo mnogo toga. Ušli su u povijest na brzaka, u jednom dahu. Na žalost ili možda na sreću (jer sve najbolje kratko traje) u istom tom dahu su izdahnuli i nestali sa svjetske Rock&Roll pozornice. A vi ste dobro prošli jer mogao sam o ovome fenomenu pisati još satima i satima, jer vaš e-ciklopedista još dugo će govoriti kako mu je to jedan od najboljih bendova, nerealno, ali šta bih?