U svijetu trenutno ima čak 440 nuklearne električne centrale u 31 zemlji svijeta, koje proizvedu 350,000 mW struje. Udio proizvodnje takve vrste energije u svijetu trenutno je na 16% cjelokupne energetske proizvodnje i ima tendenciju rasta. Naravno da će se uvijek naći neki mudrijaš koji će se zapitati što s tolikim smećem koje proizvode takve tvornice. Ja zaista ne znam gdje se to baca, ali iščitavajući podatke sa stranice svjetske nuklearne asocijacije, znam tko ga baca najviše.

Francuska elektrana La Hague tako godišnje proizvede 1.600 tona ovog opasnog smeća, a tik za njim na listi su Englezi tj. elektrana u Sellafieldu sa "samo" 1.200 tona. Na popisu ima i Japanaca i Rusa, pa nije stoga teško zaključiti da se smeće baca posvuda i da je samo pitanje dana, ako već i nije, kada će netko takvo što zakopati i u naše dvorište. No, da bih smirio paranoju, nije naodmet primijetiti da se proces bacanja takve vrste smeća ipak poboljšao kako u tehničkom, tako i u ekološkom smislu.

Od ne tako davne 1954. godine, kada se u mjestu Obnisnsk kraj Moskve otvorila prva nuklearna centrala u svijetu, do danas ipak kao da smo pomalo zaboravili vremena kada je pokret protiv nuklearnih centrala i takvog vrsta oružja bio moderan način gledanja na život. Nažalost nuklearke su danas sastavni dio života i mi sami se svakodnevno susrećemo s pitanjem, treba li nam ili ne nuklearna centrala u Krškom. Ako ipak niste zadrti antiglobalista ili ekstremni ekolog, samo podsjećanjem na štetnost i negativan utjecaj ove energije na našu daljnju budućnost bit će vaš doprinos borbi protiv iste.