Večerov oder s razigranim bendom Alima

"Je še kaj lepšega kot poslušati koncert pod zvezdnatim obodom poletnega neba?" – pitanje je koje stoji na oficijelnim web stranicama Festivala Lent. "Sigurno ima hrpa boljih stvari, ali i to je stvarno dobar osjećaj!" – odgovaram, jer držim kako su najbolji koncerti, oni na otvorenom. No, nije Lent samo bezbroj koncerata klasične, jazz, rock i etno glazbe, kantautorskih večeri i večeri šansona, plesne, dramske i lutkarske predstave, kreativne radionice za djecu, sportske priredbe … Lent je nešto više, on je kao droga bez negativnih učinaka. "Diže" cijeli grad i njegovu okolicu na noge. Droga koja "drži" 16 srpanjskih dana, za vrijeme kojih Maribor živi životom na kakvom bi mu pozavidjele mnoge europske metropole.

Glavni oder na Dravi, na isteku dana

Teško za povjerovati? Slično sam mislio i ja dok jedne festivalske noći nisam osjetio atmosferu Lenta. Prepune ulice veselih ljudi (ljudi su tamo veseli i zdravi, voze bicikle i skakuću po travi …) koji nikako da odu na spavanje i nikako da se umore od raznoraznih programa koji se na brojnim lokacija održavaju istovremeno, a i kada programi pozavršavaju, negdje oko dva sata nakon ponoći, život se ne gasi već se seli u krcate klubove, gdje se negativnu energiju koja bi se eventualno pretvorila u kakvu frku, tipičnu za balkanske provode, nije dalo primijetiti, jer je jednostavno nema. Činjenica kojom ću potkrijepiti ovu tvrdnju je slijedeća, Lent koji se održava na par kvadratnih kilometara osiguravalo je tek 5 (slovima – pet) policajaca.

Lupež vehabija, znan kao Ventura pije pivu? Na brzinu!

No, vrijeme je da prestanem biti oduševljen i kažem koju o Lentu, jer Ventura koji je svaki festivalski dan proveo na Lentu ljubomorno skriva ovo blago, pa tako o njemu nije nijednom pisnuo. Glavni program održavao se uz rijeku Dravu, gdje su bile postavljena dvije pozornice – Glavni oder (oder = pozornica) i Večerov oder, ali ni srednjovjekovne mariborske ulice nisu ostale zapostavljene. Najzanimljiviji je bio, dakako, Glavni oder na kojem su se u predvečernjim i večernjim satima održavali široj publici najzanimljiviji dijelovi programa, tik do Niagare, elitnog okupljališta mariborske zlatne mladeži.

Neki usputni tamburaši unajmljeni od vlasnika nekog štanda. Definitivno ne sudjeluju u službenom programu.

Radišni Slovenci uz Dravu su postavili na stotine štandova – "mamiparica", na kojima se moglo kupiti sve, pa skoro čak od igle do lokomotive. Najpopularniji su ipak bili oni koji su prodavali pivo, sangriju i hranu. Pivo, kao pivo, Laško točeno – odlično, sangrija kao sangrija, iz jednog bokala sto slamki viri, no hrana je nešto o čemu vrijedi reći koju riječ više. Nije da sam neki izjelica, a pogotovo nisam gastronomski neznalica, ali ipak sam neprestano zastajao i pitao što je ovo.

Severina lignje?

Ponuda više nego raznovrsna, a k tome i duhovita, pa se želudac mogao napuniti, primjerice, Severininim lignjama. Inače, magnetna kartica (nema ući pa poslat' kompića da uvede još nekog) za svih 16 dana, koštala je 3 500 tolara (negdje oko 120 kuna, odnosno 17 eura). Uz nju je kupac dobio i Programsku knjižnicu, koju sam teške muke tek prelistao, jer je dosta deblja od knjiga iz ispitne literature nekih fakulteta. S tom kartom mogli ste pristupiti Glavnom odru izgrađenom na samoj Dravi, Jazzlentu, Sodnemu stolpu, Salonu glasbenih umetnikov i Klubu KGB. Program na svim ostalim mjestima, a ponavljam ima im mali milijun (mislim 23 točno), bio je besplatan.

Prekrasni ambijent spomenute crkve

Kupljena karta je vrijedila i za after party koji se održavao na nevjerojatnom mjestu – u Minoritski cerkvi (ako se ne varam, nisam zapisivao, šta ćeš, amaterizam), crkvi u starom dijelu Maribora koja je u dosta ruševnom stanju i, čini se, van prvobitne funkcije, ali bez obzira na to riječ je o prekrasnom zdanju. Usput da spomenem kako se moglo i prošvercati, jer redari su "naši ljudi". U njoj je, samo za trajanja Lenta, postojao čak i bar, a ambijent je jednostavno neopisiv – jer kad ste zadnji put u tri sata ujutro sa zapaljenom cigaretom sjedili u crkvi i pili pivo?

Dokaz da je Glavni oder bukvalno na Dravi

Dnevna karta nikako nije bila isplatna solucija, jer koštala je 1 000 tolara (oko 35 kuna, odnosno 5 eura, što će reći 10 konvertibilnih maraka), neisplatna barem u usporedbi  s onih ultra povoljnih 3 500 tolara za sve festivalske dane. A evo i par zbilja impresivnih podataka ... Oko četiri stotine različitih priredbi s pola milijuna posjetitelja u šesnaest festivalskih dana uvrštavaju Festival Lent među najveće europske festivale. Nastao je prije 11 godina kao proširenje folklorne smotre Folkart (sada se održava u sklopu Lenta, ako se ne varam). U tih četiristotinjak događaja sudjelovalo je oko 3 800 osoba iz 39 država.

Niagara - ovdje obitava mariborska zlatna mladež

Ove godine nastupili su (izdvajam samo imena poznatija hrvatskoj publici): Vlatko Stefanovski Group, Eric Burdon & The Animals, Magnifico & Turbolenza, Zoran Predin & Žive legende, David Byrne & The Tosca Strings, Prljavo kazalište, Les Tambours du Bronx, Sierra Maestra, Biljana Krstić & Bistrik Orchestra, Gustafi, Peter Lovšin & Španski borci, Alima, Katalena, Vlado Kreslin. Mi smo uspjeli na kratko vidjeti Les Tambours du Bronx, te Alimau, zanimljivu kombinaciju iz Konga, Italije, Kameruna i Gvineje Bisao, koja nas je oduševila svojim razigranim nastupom, pa smo se uz pivo čak i zadržali u toj ugodnoj atmosferi.

Najstarija loza na svijetu

Kad smo već kod piva moram napomenuti kako su mariborske cijene prilagođene svakom džepu i prava je rijetkost bilo gdje platiti turu za petero ljudi skuplje od 40 kuna (a ako su u turu uklučene četiri obične Radenske, cijena je još i manja). Što još da vam kažem, osim da će se za slijedeći Festival Lent Lupiga definitivno akreditirati, jer jedan dan na Lentu, u kojem sam doduše uspio vidjeti svašta (čak su mi pokazali i najstariju lozu na svijetu) zahvaljujući Venturi, Bojani, Maji, … (imate mahanje), dugo će mi ostati urezan u pamćenje, bez obzira što mi je upravo pamćenje najslabija karika …