Raspitujući se o jednom slikaru saznao sam da se dotični rodio u Kobašima, tipičnom ušorenom prisavskom selu. Pravo ime mu je Slavonski Kobaš, nalazi se blizu Slavonskog Broda i ako upišete to mjesto u pretraživač dobit ćete samo par dosadnih rezultata. No, Kobaš je po mnogo čemu drugome, zanimljivo mjesto ispunjeno zdravim duhom.

Njegova zanimljivost leži u tome da sa svojih 1.500 stanovnika ima popriličan izbor školovanih ljudi. Tako osim već prije spomenutog slikara koji se zove Zdravko Ćosić (Tomislav Čolić) i saborsku zastupnicu Ljubicu Lalić, koja je donedavno bila potpredsjednica Hrvatske seljačke stranke. Nakon njih dolaze čelnik Slavonske gospodarske komore Antun Klase, te mr. Stjepan Pišonić, direktor i suvlasnik vodećeg hrvatskog proizvođača tapeciranog namještaja, k tome i bivši saborski zastupnik i utemeljitelj kajakaškog kluba.

Imao je Kobaš u nedavnoj povijesti i generala Josipa Čuletića, nekadašnjeg zapovjednika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Nije naodmet napomenuti i da imaju prilično uspješan kajakaški klub, a prošle su godine proslavili 270 godina školstva u Kobašu.

S nadom da tekst nećete doživjeti kao opis kakvog možete naći u časopisu Arena, ovo nam ipak govori da unatoč našoj posvemašnjoj lijenosti, negdje postoje vrijedni i pametni ljudi, i to samo u jednom omalenom mjestu. K tome je riječ o Hrvatskoj. Gotovo kao u nekoj američkoj seriji. Naravno da svaka američka serija završi s hepi endom, čak i ona tužna, pa stanovnicima Kobaša želimo daljnji uspjeh, osim ako griješim i tamo situacija nije takva kakvom se čini ispred mog monitora.