Još jedan običan radni dan, bezbroj mrtvaca, dosadni kriminalci i još dosadniji šefovi. Čitav dan kulminira jubilarnom dvadeset i prvom kavom zbog koje se moj želudac ponovo buni i tjera mi grdnu psovku na usne. Pogled na posljednju Lupiginu anketu i puf - odluka u glavi: moram nešto o sisama, seksu i takvim stvarima, već dugo nisam. Malo čeprkanja po Internetu i evo ga, tema.

A tema je www.booble.com, parodija ili krađa poznatog google-a. Naime, jedan neprezimenovani Bob je, nemajući što raditi (što znači da nije zaposlenik moje firme), napravio tražilicu porno-sadržaja i nazvao je booble. E, sad, zanimljiv dio priče nastupa kada za to saznaju google-ovi odvjetnici i dižu tužbu zbog plagijata. Ma tu priču sigurno znate, stara je to vijest. Ali do tog dana booble je bila samo jedna adresa gotovo izgubljena u bezgraničnom cyberspaceu, ali od tada nastupa dramatična promjena, milijuni posjeta dnevno, solventnost, zarada, pare ... Uglavnom, sve ono što bi svi na Lupigi htjeli.

A kakav je tijek sudskog spora? Odvjetnici tužitelja poput male djece ponavljaju "plagijat, plagijat", a neprezimenovani Bob viče "parodija, parodija". Razlika je ključna, jer je jedno nelegalno, a drugo dozvoljeno. Na kraju balade sud će odlučiti što je zapravo, a do tada se ljubitelji i tražitelji pornografskih sadržaja mogu linkati na www.booble.com i uživati.

Imajući pametnijeg posla, ali stisnut neopisivom znatiželjom potpisnik ovih redova otišao je tamo da vidi što se nudi. Naime, postoji izvjesna razlika u utipkavanju nekih pojmova na google-u i booble-u: jedna od zakonitosti koju sam primijetio je da linkovi s booble-a ne izazivaju onaj strašni fenomen pop-upova, ono kad utipkate jednu stranicu, a pojavi ih se 49. Za daljnji sadržaj ne odgovaram, jer ipak nisam baš na poslu mogao provjeravati kvalitetu, šef bi me ubio pa otpustio.