Mnogi značajni izumi u povijesti nisu odmah pronašli svoj put do slave, a među njima je svakako i toaletni papir. Prve snopove toaletnog papira uveo je u prodaju američki poslovni čovjek Joseph Gayetty 1957. godine. No proizvod se prodavao vrlo slabo pa je uskoro posve povučen
s polica trgovina. U to vrijeme većina Amerikanaca nije mogla pronaći niti najmanji razlog za bacanje novca na posve čist toaletni papir kad su njihove kupaonice i kuće bile pretrpane katalozima robnih kuća, jučerašnjim novinama i reklamnim lecima koji su sasvim dobro mogli poslužiti svrsi. Dva desetljeća kasnije i Britanac
Walter Alcock došao je na zamisao da prodaje toaletni papir. I dok je Gayetty okušao sreću s pojedinačnim listićima, Alcock je odlučio toaletni papir namotati u rolu. Premda je njegov izum bio uistinu neponovljiv, Alcocku je trebalo cijelo jedno desetljeće
da uvjeri stroge viktorijanske umove u nedužnost role toaletnoga papira. S druge se pak strane Atlantika početkom 80-tih godina 19. stoljeća u gradove užurbano uvodila javna kanalizacija i pomno uređivale kupaonice i zahodi. Trgovine su oglašavale najnovije modele engleskih zahodskih školjki i opreme za kupaonicu. Bio je to povoljan trenutak za konačan proboj toaletnog papira. Braća Scott, poduzetnici iz Philadelphije, započeli su tada vrlo uspješnu
prodaju toaletnog papira uvodeći i jednu važnu novost - male role i male omote koji su bili u potpunoj suprotnosti s Gayettyevim snopovima od pet stotina listića. Papir se prodavao u neupadljivim smeđim vrećicama bez ikakvih oznaka ili natpisa. No uskoro se i na tržištu toaletnog papira pojavila konkurencija koja je izazvala sve smjelije
i izravnije metode oglašavanja. Kupci iz reklama više nisu morali iščitavati skrivena značenja i poruke već su im proizvođači jasno davali do znanja zašto je baš njihov toaletni papir bolji od drugih. Brzo se pokazalo da se i na toaletnom papiru može steći bogatstvo jer je to jedan od onih proizvoda koji su neizbježni, razmjerno jeftini i uz to se ne mogu ponovno upotrijebiti.