Ima neka magična veze između zatvora u Lepoglavi, Franje Tuđmana i Dražena Budiše. Još u gimnaziji je, kaže predaja, Budiša bio nevoljen od strane tadašnje komunističke vlasti zbog otvorenog nezadovoljstva zatvaranjem Franje Tuđmana. Godine 1967. upisuje se na faks, a već godinu dana kasnije javno je branio Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog jezika. Nakon Karađorđeva, 11. prosinca 1971. godine, Budiša je uhapšen i potom kao prvooptuženi osuđen na kaznu strogog zatvora od četiri godine. Kaznu je odležao u hrvatskim "najkaznionicama" - Staroj Gradiški i Lepoglavi. Iz zatvora izlazi u prosincu 1975. godine.

Kažu da ga je Tuđman uoči demokratskih promjena zvao da se priključi Hadezeju no on radije pristupa Liberalima. I zaista, nema sumnje da je čovjek svojim životnim primjerom i više nego zaslužio da nosi titulu "Liberal". Ipak, što je to onda u njemu da nedugo nakon izbora 1995. godine zagovara pregovore s tada već ogrezlim HDZ-om. Ako se sjećate te je godine pod njegovim mudrim vodstvom čak šest (!?!) saborskih zastupnika (Božičević, Tadić, Rožić, Zorić, Ropuš i Herak) prešlo u HDZ. Njegove ideje o vodstvu stranke prelaze u otvoreni rat s Vladom Gotovcem koji rezultira raspadom HSLS-a. Do tada najjača oporbena stranka preko noći se pretvara u dvije stranke, opet na oduševljenje protivničkog tabora.

I dok je Ivica Račan mudro i staloženo čekao svoju priliku, Budiša se posvađao i s IDS-om, a ni s Mesićem se nije slagao baš najbolje. Godine 1999. na izborima, zajedno u koaliciji s SDP-om, Budiša preko noći postaje čovjek broj 2. Na njegovu veliku žalost svu je slavu ipak pobrao mali Ivica, a i Stipica ga nije poštedio na predsjedničkim izborima u siječnju godinu dana kasnije. Ostalo mu je potplaćeno mjesto saborskog zastupnika i on te godine neopozivo daje ostavku na mjesto predsjednika HSLS-a.

Sve što se potom događalo uglavnom nije vrijedno spomena ...