Recenziju, zapravo bolje bi bilo koristiti izraz predstavljanje, Power Inferno-a, djela jednog od najvećih filozofa današnjice, Francuza Jeana Baudrillarda, pišem već nekoliko mjeseci, točnije u dva navrata (ovo je treći) u protekla tri mjeseca, a to je nešto najgore što se autoru nekog teksta može dogoditi. Dilema! Uloženi trud baciti, sve izbrisati i zaboraviti na recenziju ili probati spojiti postojeće komadiće i tako objaviti loš tekst? Teška dilema, u kojoj se ja odlučujem za ovu drugu…

Eto, vjerovali ili ne, ali nepune dvije godine od pokretanja ove rubrike koju nazvasmo Čitali smo (29. rujan 2002. godine), broj književnih kritika objavljenih u njoj danas je dosegao troznamenkasti iznos, što, dakako, za nas nije mala stvar. Ne, ne, ne varaju vas oči, 100 (slovima: STO) književnih kritika nakupilo se već u ovoj našoj rubrici, a povodom toga u prigodnom tekstu koji slijedi osvrnuti ćemo se malo na dosadašnji Lupigin književnokritičarski put, nabacati malo zanimljive statistike…

Ime Alaina de Bottona domaćim knjigoljupcima nikako ne bi trebalo biti nepoznato. No, za svaki slučaj podsjetit ću vas kako su nam u hrvatskom prijevodu dosad bile dostupne dvije njegove, vrlo zanimljive esejističke knjige: "Kako vam Proust može promijeniti život" i "Utjeha filozofije". Sada smo, eto, dobili i treću. Ovoga puta radi se o de Bottonovom romanu, a zanima li vas po čemu je "Ljubim i pričam" blizak, a što ga pak razlikuje od dvije prethodno spomenute knjige tog engleskog filozofa i…

Nakon što nam je Peter Pišt'anek svojim romanom "Rivers of Babylon" (vidi prethodnu recenziju) dočarao tranzicijsku Slovačku, suvremenu poljsku stvarnost približava nam Andrzej Stasiuk u svome romanu "Devet". Kao što već pogađate, riječ je o devetoj po redu knjizi (kod nas prvi, ali sigurno ne i zadnji prijevod) tog predstavnika suvremene poljske književnosti čija proza, umjesto Pišt'anekove ironije i stripovske otkačenosti, obiluje sivilom, rezignacijom i beznađem, uz vrlo česte proplamsaje…