Vječni prijepor znanosti, medicine, prava, religije i zagovornika bezuvjetnih ljudskih prava – eutanazija ili dobrovoljno usmrćenje – proteklih tjedana iznova je aktualiziran. "S obzirom na sve veći trend legalizacije određenih modifikacija, pitanje eutanazije postaje sve aktualnija i kontraverznija tema, a postavlja se pitanje kada će i Hrvatska suočiti s potrebom za zakonskom regulacijom ovog pitanja. U tom kontekstu, Hrvatska će vjerojatno doći na ovu temu bez jasnih smjernica, zakonskih odredbi ili znanstvenih razrada koji bi integrirali medicinske, pravne, filozofske, teološke i druge perspektive. Stoga je važno aktivno poticati javnu raspravu o ovom pitanju u Hrvatskoj, kako bi se pripremili temelji za izradu kvalitetnih pravnih i etičkih propisa", kaže u razgovoru za Lupigu Tomislavom Nedićem s Katedre za građansko i građansko procesno pravo Pravnog fakulteta u Osijeku.

Za sve smo, kada sve oduzmemo i zbrojimo, sami krivi. Nismo mi niti malo empatičan narod kako to sugeriraju akcije za spas djece sa malignim bolestima, niti smo mi narod koji suosjeća s bilo čim. Mi smo sebični licemjeri koji će rado oprati savjest sa 0,66 eura doniranih za žrtve potresa, mi smo narod kojeg ne zanima što nam susjed s 80 eura mora preživjet Božić. Preživjeti Božić. Kako lijepa analogija za ove uzaludne i besmislene izbore u kojima toliko naših umirovljenika zbilja blagdane doživljava kao nešto što doslovce treba preživjeti. Kada pomislim na te ljude zaboli me duša. Mislite da ista zaboli ljude za koje glasate? Predsjednički izbori naša su slika i prilika. Svi kandidati jedna su naša sličica. Svi imaju nešto naše i idealni su da se svi zapitamo kakvi smo zapravo ljudi. Licemjerni i prijetvorni, bahati i pohlepni, pametni i načitani, a opet ne biraju sredstva da dođu do svog cilja.

Nakon pada Francuske i uspješne evakuacije preostalih britanskih, francuskih, belgijskih i nizozemskih trupa kod Dunkirka, otpočela je zračna bitka za kontrolu neba nad Velikom Britanijom u svrhu neke buduće invazije nacističkih snaga. Kampanja je trajala mjesecima i odnijela brojne žrtve. Njen primarni cilj zapravo je bio London, odakle je, prema nekim procjenama, izbjeglo više od milijun ljudi, od čega više od pola milijuna djece. Taj se period Drugog svjetskog rata u Velikoj Britaniji zove „Blitz“. O njemu su, kao i o drugim periodima za vrijeme rata u Britaniji ili u njenim kolonijama, već snimani filmovi. Zapravo, čini se kao da postoji neko nepisano pravilo da britanski filmaš ne može postati veliki britanski filmaš sve dok ne snimi film o Velikoj Britaniji u Drugom svjetskom ratu, stradanju njenih vojnika i civila, te njenim naporima u borbi protiv nacizma i fašizma.