Grešan sam, priznajem i kajem se! Sklon sam tom malograđanskom običaju da ljude, pojave i koješta drugo, trpam u ladice. Još jučer bih krvavih očiju i s nabreklom žilom glupačom na čelu bez srama i posljednjeg Austrijanca uvjeravao kako dolazi iz zemlje koja je sinonim za neukus. Ovaj bi se samo prezreno okrenuo i otišao, jer bi, kao kulturan i obrazovan čovjek, odmah vidio s kim ima posla. I bio bi u pravu!

SAD, zemlja kojoj se zbog koječega (da ne ulazimo u političke analize) često gleda kroz prste, provukla se i podlom zavjerom (da opet ne ulazimo u politi...) svijetu gurnula žrtveno janje. Poturili su nam Austrijance kao najveće kičere, ali samo da bi nam skrenuli pozornost.

Naime, on nije Yogi Ogi Doki, ali ja njegovo ime zbilja ne mogu bolje upamtiti. Zajedno sa svojim prijateljima Roosterom i  Kravom djecu podučava mnogim važnim stvarima. Nešto slično kao nikad prežaljeni Branko Kockica (uuuu, a Poštar Aca, nema ga na jutjubu, ubit ću se! Op. a. ).

U emisiji koju ćete pogledati kako će mališane Yogi Drki Kurki i njegovi najbolji prijatelji upozorit na jednu vrlo, vrlo, VRLO važnu stvar. „Djeco, ne zaboravite disati!“ uskliknut će Defender Cubicle u jednom trenutku. Već u sljedećem, brižno će pitati Kristijana: „Dišeš li?“, istovremeno ga mjerkajući od glave do pete dok ovaj izvodi neku vježbu. Čista antika, majke mi!

 

 

And now, something completely different ... The Yugoslavs!