ZAGREB PRIDE: 'Nećemo propasti, bit ćemo na ulicama u lipnju, kao i zadnjih deset godina'
Veliku prašinu u tjednu na izmaku digla je dodjela financijskih sredstava u gradskom Programu javnih potreba u kulturi, koja je, po mišljenju mnogih još jedan znak da Grad Zagreb svesrdno radi na gašenju nezavisne kulturne produkcije. Nakon objave rezultat postavlja se pitanje tko je i po kojim kriterijima donio odluke o financiranju prijavljenih projekata. Među ostalima bez sredstava je ove godine ostala i Povorka ponosa, koja je zadnje dvije godine iz Programa javnih potreba u kulturi dobivala 15.000 kuna godišnje. Ovakva odluka gradskih vlasti protivnike Gay Pridea, kao i brojne homofobe kojih ne nedostaje u današnjem hrvatskom društvu, navela je na likovanje. No, Marko Jurčić iz Zagreb Pridea kaže da mjesta za likovanje nema. „Pridea će biti dok je i Grada Zagreba, što se ne može reći za ovu gradsku upravu. Likovanje jednostavno nije lijepo, pokazuje loše namjere i ne bi trebalo biti dio našeg civilizacijskog kruga. Onima koji likuju mogu samo poručiti – nećemo propasti i bit ćemo na ulicama u lipnju, kao i zadnjih deset godina“, najavljuje Jurčić, inače koordinator za antidiskriminaciju i javno zagovaranje pri udruženju Zagreb Pride.
Marko Jurčić: "Bit ćemo na ulicama u lipnju, kao i zadnjih deset godina" (FOTO: H-alter.org)
Naime, ove godine organizatori su ionako smanjili budžet, te će on umjesto prošlogodišnjih 110.000 kuna, iznositi između 80.000 i 90.000 kuna. Potrebna sredstva još uvijek nisu osigurana, jer organizacija čeka rezultate još nekih natječaja, među kojima i onoga u Ministarstvu kulture, nakon čega organizatorima preostaju strane institucije i veleposlanstva.
Izostala simbolična poruka
Ipak, takav način prikupljanja, pogotovo na inozemnim adresama, smatraju u Zagreb Prideu, nije smisao cijele priče, jer je cilj da Grad Zagreb bude taj koji šalje simboličnu poruku i podržava Gay Pride, koji senzibilizira javnost i upozorava na nejednaka prava. Zanimljivo je, kako kažu u Zagreb Prideu, da Grad još uvijek nije ispoštovao sve obaveze iz proteklih godina, te tako i dalje duguje deset tisuća kuna za prethodne dvije Povorke. Tada su, naime, organizatori dobili po 15.000 kuna, a isplaćeno im je samo po 10.000 kuna. I to nije slučaj samo sa Zagreb Prideom, već i s brojnim drugim udrugama, koje prema dobivenim financijskim podrškama zapravo planiraju rashode podržanih projekata. Istovremeno, oni koji apliciraju obavezni su uz prijavnicu dostaviti i dokument kojim se potvrđuje da je onaj koji prijavljuje projekt podmirio sve obaveze prema Gradu.
Gradonačelnik Bandić svojom izjavom pokazao da očito stvari baš i ne razumije najbolje (FOTO: Lupiga.Com)
U Zagreb Prideu nisu željeli previše komentirati naknadne izjave gradonačelnika Milana Bandića, koji je nakon što su odluke programa javnih potreba u kulturi postale dostupne javnosti, na novinarsko pitanje zašto se ne financira Pride, odgovorio da će i za ovogodišnji povorku biti izdvojeno isto novca kao i lani te da će Grad pomoći i novčano i logistički. Što je pod tim mislio, ostalo je nepoznanicom. Od tada do danas organizatori su pokušali kontaktirati gradski ured ne bi li dobili obrazloženje zbog čega im nisu dodijeljena nikakva sredstva ili ne bi li organizirali kakav sastanak, međutim bezuspješno.
"Štandovi i kobasice nas ne zanimaju"
Na pitanje što bi uopće u praksi Gay Pridea značila logistička podrška Jurčić odgovora da ni sam nije siguran. „Ako su to štandovi i prodaja kobasica, to je ono što nama apsolutno ne treba“, kaže on i napominje da zbog ignoriranja resornog gradskog ureda nije spreman vjerovati onome što je Bandić naknadno obećao. Zamjerit će Jurčić i gradonačelniku Bandiću što nikada osobno nije podržao Pride na način da se barem na kratko pridružio povorci. „Uzmimo primjer Ljubljane i Londona. U oba grada Gay Pride je izravno podržan iz ureda gradonačelnika, a i u Ljubljani i u Londonu gradonačelnici pozdravljaju skup i u prvom su redu povorke. To bi bila neka dobra praksa, koja nosi određeni simbolički značaj“, objašnjava.
Scena sa jednog od prošlih zagrebačkih Prideova (FOTO: Lupiga.Com)
Još u četvrtak savez udruga Operacija Grad upozorila je na zanimljiv detalj, prema kojem je u proračunu Grada Zagreba općenito za nezavisnu kulturnu produkciju predviđeno 55,5 milijuna kuna, a osigurano je tek 44,4 milijuna. Odmah su krenule špekulacije u nezavisnoj sceni o tome gdje je 11,1 milijun kuna i ne služe li možda ta sredstva za kasnije gašenje požara. Okupljene udruge zbog svega su zatražile hitnu korekciju Programa javnih potreba u kulturi, najkasnije do kraja ovog mjeseca, i to na način da se cjelokupna predviđena sredstva stave na raspolaganje nezavisnoj kulturnoj produkciji.
Izostanak jasnih kriterija
Sasvim na svoju ruku, okupljanju Mario Kovač, predsjednik Vijeća za urbanu kulturu i kulturu mladih pri Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i sport, tom je prilikom podastro i tablicu s evaluacijom projekata. „Zašto neki program ocijenjen s najvećom ocjenom dobiva 14.000 kuna, a onaj koji je dobio lošu ocjenu zaslužuje 150.000 kuna“, zapitao se Kovač i ustvrdio da u cijelom procesu nedostaje jedna vrlo bitna karika – ne zna se tko i na koji način odlučuje kome pripada koja svota. Naveden je i primjer kazališta Komedija, za koje će se iz proračuna izdvojiti čak pet milijuna kuna. Prošle godine Komedija je dobila isti iznos, ali za sveukupno pet predstava, dok će ove godine izvesti svega tri. U Operaciji Grad pitaju se ima li možda to veze s činjenicom da je čovjek koji upravlja gradskom kulturom do prekjučer radio baš u tom kazalištu.
Okupljeni oko Operacije Grad zatražili su hitnu korekciju Programa (FOTO: H-alter.org)
Tako je i projekt Zagreb Pridea pripala najviša ocjena AA, ali usprkos tome to im nije donijelo niti jednu jedinu kunu. „Ta ocjena bi trebala obavezivati da se projektu dodijeli barem približan iznos u odnosu na traženo. Ono što mi želimo je da nas se kao i do sada tretira kao javna potreba u kulturi, jer smatramo da je to iznimno bitno. Ukoliko je došlo do nekih promjena, želimo znati zašto je to tako. Kriteriji su očito klijentelistički, a pitanje je i čemu onda služi stručna komisija“, napominje Jurčić. Postavlja i pitanje nije li struka zapravo samo paravan onima koji odlučuju da se pri obrazloženju nečijeg odbijanja mogu pozvati na procjenu struke, jer do Kovačevog istupa procjena struke nije bila javna i nije se znalo koji je projekt dobio koju ocjenu.
Lupiga.Com
