Na preimenovanom zagrebačkom trgu, kod zgrade Hrvatskog narodnog kazališta, prije nekoliko dana radnici su skidali ploče s natpisom - Trg maršala Tita. Zamijenili su ih pločama s natpisom - Trg Republike Hrvatske.

Među okupljenim znatiželjnicima, ovom "povijesnom trenutku" svjedočio je i inicijator preimenovanja trga, zastupnik zagrebačke Gradske skupštine i najviđeniji političar s ekstremne desnice, Zlatko Hasanbegović. Na poprište povijesnog događaja, kako je zabilježio Jutarnji list, Hasanbegović je došao slučajno, na dojavu prijatelja: "Živim u blizini i prijatelj mi je javio da skidaju ploču. Došao sam kako bih se samostalno uvjerio da ploča odlazi".

Pritom je otkrio novu metu, koju cilja s dužnosti predsjednika nadležnog odbora za preimenovanje ulica.

"Sastavit ćemo novo povjerenstvo stručnjaka koje će odlučiti o preimenovanju Masarykove ulice. Ono što mogu istaknuti kako Odbor neće biti mjesto ničijeg političkog ekshibicionizma", rekao je tom prilikom. Zlatko Hasanbegović nije prvi kojem je na pamet palo preimenovanje Masarykove ulice.

Zagreb je Tomášu Masaryku ulicu dao 1930. godine, povodom njegovog 80. rođendana. Dajući tu počast živom čovjeku, onodobni Zagrepčani Masaryku su pokazali koliko cijene njegovu privrženost idejama demokracije i humanizma. Bila je to i poruka režimu, suptilni zagrebački odgovor na šestosiječanjsku diktaturu kralja Aleksandra.

Tomáš Masaryk u Jerusalemu (FOTO: Wikimedia)

Tomáš Masaryk bio je profesor filozofije na Praškom sveučilištu, filozof i sociolog, kasnije osnivač i ideolog liberalne Češke narodne stranke, zagovornik češke autonomije u sklopu Austrougarskog carstva te na koncu i utemeljitelj samostalne čehoslovačke države. Koncem 1918. godine, nakon Velikog rata, Masaryk će postati prvi i najznačajniji predsjednik Čehoslovačke, što je dužnost na koju će ga Česi i Slovaci birati još tri puta za redom - 1920., 1927. i 1934. godine. Iduće, 1935. godine, zbog starosti i lošeg zdravlja dao je ostavku i mjesto predsjednika ustupio Edvardu Benešu.

Pod Masarykovim vodstvom Češkoslovačka je postala najstabilnija srednjoeuropska demokracija. Tridesetih godina prošlog stoljeća Masaryk je u europskim krugovima čašćen neslužbenom titulom "Velikog starca Europe" ("The Great Old Man of Europe").

Ideja o preimenovanju Masarykove ulice prvi put se javila 1941. godine, kad je konce vlasti u Zagrebu preuzeo Ante Pavelić, hrvatski saveznik nacističkog režima u Njemačkoj i fašističkog režima u i Italiji. Osim s rasno, nacionalno i politički nepodobnim sugrađanima, Pavelićev režim obračunavao se i s imenima ulica i trgova. Među likvidiranima po kratkom postupku našao se u Zagrebu i Tomáš Masaryk.

Njegovu ulicu ustaški režim je preimenovao u Ulicu Milana Šufflaya. Relativno beznačajan za politička zbivanja u Hrvatskoj i još beznačajniji na europskoj političkoj sceni, Milan Šufflay kao ubijeni hrvatski političar, povjesničar i književnik, nacionalist i "frankovac", Pavelićevom režimu bio je daleko bliži od Masaryka. Masaryk se zalagao za uspostavu prve Jugoslavije i ustašama je mirisao na slavenstvo, a taj "miris" NDH nije mogla podnijeti.

Međutim, kad se (ratna) sreća okrenula, kad je Pavelić s popudbinom nepojmljivog zločina i ratnog poraza pobjegao iz Hrvatske, komunisti su Masaryku vratili ulicu u Zagrebu. Ovo ime ulice ostat će aktualno do današnjeg dana.

U međuvremenu je bilo najmanje pet inicijativa za preimenovanje Masarykove, sve su dolazile s političke desnice, a najpoznatija je ona nekadašnjeg zastupnika Hrvatskog bloka Tomislava Jelića, koji je predlagao da se ulici dade ime Stjepana Đurekovića, čovjeka kojeg je u Njemačkoj likvidirala Udba.

Pavelićevom režimu Masaryk je mirisao po slavenstvu (FOTO: Film Archive Zagreb)

Na Jelićev prijedlog odgovorilo je tad i Hrvatsko-češko društvo, pozivajući članove skupštinskog Odbora za imenovanja naselja, ulica i trgova Gradske skupštine da ne prihvate taj prijedlog.

"Budući da je ovo u posljednjih 17 godina već četvrti prijedlog da se preimenuje Masarykova ulica, možemo konstatirati da je Masaryk i dalje trn u oku nekima u Hrvatskoj i da se taj češki velikan pretvorio u dežurnog žrtvenog jarca kad god se pokrene inicijativa da se nekoj istaknutoj osobi iz hrvatske prošlosti dodijeli ulica u središtu Zagreba. Pritom se pokušava narušiti zagrebački urbani identitet koji čine i nazivi njegovih najvažnijih ulica i ujedno čini nepravda bliskim i prijateljskim narodima. Ni s jednim narodom Hrvati nisu imali odnose koji su u isto vrijeme bili i srdačni i intenzivni kao što je slučaj s Česima i stoga ne dozvolimo da jedan od najjačih simbola hrvatsko-češkog prijateljstva, Masarykova ulica u središtu Zagreba, nestane s plana grada", reagirali su tad iz Hrvatsko-češkog društva.

U uvodu teksta pod naslovom "Zagrebačke ulice tuđih mrtvaca", objavljenom 2008. godine u Zarezu, aktivist i autor knjige "Zagreb, javni prostor" Saša Šimpraga piše: "Širina kulture jedne zemlje ili sredine može se mjeriti i po broju 'tuđih' mrtvaca kojima u čast gradske ulice nose ime, a koji upravo zbog svoje univerzalne veličine postaju ne manje i naši."

Govoreći o Masaryku, odnosno Masarykovoj ulici u Zagrebu, ovaj autor navodi: "Danas je najstarija zagrebačka ulica koja nosi ime po nekom strancu Masarykova, imenovana 1930. godine u čast prvoga predsjednika tadašnje Čehoslovačke, a čija je politička misao utjecala na čitav niz hrvatskih intelektualaca. Tomáš Garrigue Masaryk je još za života ulice dobio i u Bjelovaru, Čakovcu, Daruvaru, Varaždinu i Virovitici što ga čini strancem sa najvećim brojem ulica u Hrvatskoj. Masaryk je svoje ulice imao u Hrvatskoj i onda kada ih nije imao u vlastitoj zemlji."

Masarykovu ulicu u Zagrebu Zlatko Hasanbegović rado bi ponovo doveo u pitanje, iako će jučer reći jedno, a danas drugo.

Neka ulica nosi ime koje želi politička elita (FOTO: FaH)

"Žao mi je što mi je dio medija pripisao izjavu koju nikada nisam dao. Nikada nisam spominjao konkretna imena. Na upit sam odgovorio da ukoliko stigne takav zahtjev, treba raspravljati o tome. Kao i o bilo kojem drugom prijedlogu. Jer svaki prijedlog mora doći na raspravu. Bilo je više prijedloga, ali ja bih podsjetio da ja nisam prava adresa za tu inicijativu. Prava adresa za pitanje Masarykove ulice je HDZ. Naime, 1999. godine na prijedlog akademika Ranka Marinkovića i tadašnjeg kluba HDZ-a pokrenuta je inicijativa za promjenu te ulice", kaže on. U pitanju je davna inicijativa, ali, dodaje, "poslovnička je obveza taj prijedlog staviti u raspravi i treba pitati današnje zastupnike HDZ-a stoje li ili ne stoje iza tog zahtjeva".

Ako prihvatimo tezu Saše Šimprage, da se "širina kulture jedne zemlje ili sredine može mjeriti i po broju „tuđih“ mrtvaca kojima u čast gradske ulice nose ime", jasno je da je uistinu došlo vrijeme da se još jednom propita može li Masaryk imati u Zagrebu. U gradu u kojem o takvoj stvari odlučuju ljudi poput Zlatka Hasanbegovića za Masaryka ne bi trebalo mjesta. U takvom gradu bilo bi primjereno Masarykovo ime zamijeniti imenom kakvog "domaćeg mrtvaca", značajnog za povijest ekstremne desnice. Više bi to odgovaralo duhu vremena i svjedočilo bi o Zagrebu istinitije nego što svjedoči ime Tomáša Masaryka, Velikog starca Europe. Ulicu bi trebalo preimenovati, pa je Masaryku vratiti u paketu s Trgom maršala Tita, jednom kad Zagreb i Hrvatska Hasanbegoviću i ustaštvu napokon ugledaju leđa.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: SkyscraperCity

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"