VIGILARE I KATOLIČKA DŽAMAHIRIJA: "Udružna tužba katolika i ljudi dobre volje“ pala u vodu
Očekivali su veliku pobjedu, nagovarajući građane da i oni tuže te da ih financiraju u sudskoj bitci, poručujući – „zar ćemo samo mirno stajati i gledati kako jedan bogohulnik vrijeđa“. No, umjesto velike pobjede udruga Vigilare doživjela je težak poraz. Kratki je to rezime pokušaja Vice Batarela, čelnika Vigilarea i jednog od pokretača inicijative U ime obitelji, da prikupi pokoji politički bod i sudskim postupkom iznudi osudu bivšeg hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, kao i da mu se sudski zabrani davanje izjava kojima bi se „diskriminiralo pripadnike katoličke vjeroispovijesti“.
Sve je krenulo u krajem ljeta 2017. godine kada je Josipović na svome Facebook profilu uoči blagdana Velike Gospe podijelio komentar sociologa religije Ivice Maštruka u kojem je stajalo - "HRT je doista postao televizija koja ne samo da nadmašuje sve moguće obaveze prema Ugovoru HRT-a i Biskupske konferencije, nego to postaje i kontraproduktivno i u svakom slučaju odbija dobar dio gledatelja. Ovo što se radi za blagdane prešlo je sve moguće granice dobrog ukusa. I nisu tu u pitanju religijska osjećanja gledatelja nego je to očito podilaženje crkvenim institucijama.”.
Nakon toga u komentarima pod tu objavu Josipović je jednoj čitateljici replicirao komentarom "Hrvatska je sekularna država. Nije katolička džamahirija.”. To je silno razljutilo Batarela pa je u ime svih katolika, a zapravo u ime udruge Vigilare zatražio da se bivši predsjednik javno ispriča, a nakon što je on to odbio, uslijedila je akcija, pokazat će se vrlo nemušta. Vigilare je, odnosno Batarelo, na kućne adrese građanima slao pisma u kojima je objašnjava da Josipović svojim komentarima vrijeđa „Našu Gospu, Majku Božju i našu“ tražeći da Vigilareu uplate „30, 50, 70 ili čak 100 kuna“ te da ispune primljenu odvjetničku punomoć Zvonimiru Hodaku kako bi i aktivno sudjelovali u tužbi protiv Josipovića. Tužba je dobila i grandiozno ime "Udružna tužba katolika i ljudi dobre volje protiv Josipovića", a kako bi se reklamirala, pokrenuta je i posebna internetska stranica proces-josipovic.hr.
Batarelo - rado viđen gost u Saboru i na javnoj televiziji (FOTO: HINA)
Na nadležnom je sudu Vigilare nakon nekoliko održanih sudskih rasprava u studenom prošle godine izgubio spor, a potom pravdu tjerao do Vrhovnog suda, koji je, kako izvještava HINA, ustvrdio kako Josipović „spornom“ izjvaom nije diskriminirao katolike u Hrvatskoj. Uz to je odbio Batarelov zahtjev da sud pismeno zabrani Josipoviću davanje izjava kojima diskriminira pripadnike katoličke vjeroispovijesti. Na sudu su odvjetnici Vigilarea tvrdili kako je komentar "Hrvatska je sekularna država. Nije katolička džamahirija.” povrijedio dostojanstvo svih katolika. No, tu nisu stali, već su otišli i korak dalje tvrdeći da je taj komentar uzrokovao neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje prema njima, što je „ideja“ koju je Vrhovni sud također odbacio.
Na svome Facebook profilu Batarelo se još nije oglasio povodom ovog poraza. Njegova posljednja objava je ona jučerašnja (22. lipanj) u kojoj Hrvatima čestita dan pobjede nad Turcima 1593. godine kod Siska, koristeći pritom priliku da negira Dan antifašističke borbe napisavši „Ovo slavimo danas zar ne? Molitva i slogan svih hrvatskih bitki: In Deo vici! (A ne u Marxa pobjeda...)“. Nije se oglašavao ni Ivo Josipović, a u razgovoru koji smo na Lupigi vodili s njim u vrijeme kada je tužba pripremana, rekao nam je kako se ne boji ishoda sudskog postupka.
„Kao i kad su me cirkusanti iz tzv. Etičkog sudišta sudili i osudili kao veleizdajnika. Ali, strah me toga u što se pretvara hrvatsko društvo. Vigilare je jedna od perjanica radikalno desne revolucije koja je očita. Negdje se ona pokazuje kao ustašofilija, negdje kao prema sirotinji bešćutna vlast, a negdje, kao kod Vigilarea, kao ultrakonzervativni klerikalizam“, rekao je tada Josipović, dodavši kako nastupajući oholo u ime svih katolika, udruga Vigilare promiče upravo ono što simbolizira pojam džamahirije – autoritarnost i jednoumlje.
„Da živimo nekoliko stotina godina ranije, valjda bi me predao inkviziciji. Danas me hoće tužiti. Podržavam ga u tome. To će biti prilika da i kroz pravosuđe vidimo jesmo li sekularna država ili katolička džamahirija“, zaključio je tada Josipović, a sada ostaje samo pitanje je li ova presuda uistinu pokazala da je Hrvatska sekularna država ili do tog zaključka još puno vode valja proteći Savom.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: HINA/Lupiga.Com
"Fašizam je religija. Dvadeseto stoljeće bit će poznato u povijesti kao stoljeće fašizma” – also sprach Benito Mussolini.
Apsolutizmi prošloga 20. stoljeća u osnovi su bili parareligijski. Fašizam, pod kojim se razumijeva i njemački nacionalsocijalizam, bio je hilijastički ili milenarijski pokret. Hitler je obećao svojoj naciji blaženstvo tisućugodišnjega Trećeg carstva. Ono će se ostvariti pošto budu izbrisani s lica zemlje pripadnici nižih rasa.
Zamisao je bila kopija biblijskog milenarizma: tisuću godina božanske vladavine na zemlji proriče zaključna knjiga Novoga zavjeta, Apokalipsa-Otkrivenje. Konačnu bitku Armagedona Hitler je započeo bez odlaganja.
Vrhunski povijesni uzorak fanatizma ipak je onaj fašistički, gdje se individualna svijest utopila u jednu misao i svijest nacije.
Patetika govora Ducea i Führera nije bacala u stanje frenezije samo široko pučanstvo nego i pripadnike elite, visokoškolovane ljude znanosti i kulture. I profesori filozofije su bez zrna kritičkoga promišljanja usvajali bezumne poučke o rasnoj superiornosti, s najavom vječnog raja na zemlji.
Nijedne humane ideje nije bilo u programu. Egoistični zanos ljubavi za domovinu, Vaterland, išao je pod ruku s diktatom eliminacije podljudi – Untermenschen. Mržnja kao integralan, neodjeljiv faktor nacionalnoga identiteta.
Zanimljiva je činjenica da su većina najužih Hitlerovih suradnika bili katolici. Kao i sam Führer, bili su to Himmler, Goebbels, Göring, Heydrich, Frank, Streicher, Kaltenbrunner, Höss, Barbie, Göth…
Hitlerovoj su družbi pristupili pošto su napustili prakticiranje vjere. Jednu vjeru zamijenili su drugom. Ali im je ostao obrazac razmišljanja što su ga stekli vjerskom formacijom u mladosti. Izražavali su se religioznim rječnikom.
”Bog je dao spasitelja njemačkom narodu. Imamo vjeru, duboku i nepokolebljivu vjeru da je on poslan od Boga da spasi Njemačku”, u mističnom je zanosu o Vođi govorio pompozni Hermann Göring, ministar ratnog zrakoplovstva.
(Jednako je na našim prostorima – i sâm se toga sjećam – odzvanjalo s radija i pisalo u novinama kako nam je Poglavnika poslala Božja Providnost, dok je on govorio o Vječnoj Hrvatskoj. I u novije je vrijeme pjesma iz pera redovnice pjesnikinje, ushićene vođom kojega nam je Bog poslao, bila je uvrštena u školske čitanke.)
Što li je to posebno katolike privuklo totalitarnoj ideologiji, utjelovljenoj u jednoj karizmatičnoj osobi? Postoji tumačenje da ih je specifični katolički odgoj oblikovao za neograničeno štovanje hijerarhije, za neupitno pokoravanje autoritetu. U dogmatičnoj ideologiji nadnaravne iznimnosti vlastite nacije i sveznajućega vođe pronašli su zamjenu za izgubljenu vjeru, prazninu su ispunili lažnom vjerom.
Imali su katolički odgoj, ali je pitanje koliko je taj bio i kršćanski – usredotočen na ono što je sržno u poruci evanđelja.
Istinska kršćanska pouka ističe prvenstvo ljubavi iznad svih ljudskih konstrukata i rituala. Ljubav znači služiti drugima, ne suditi, ne osvećivati se, opraštati. Tu pripada i paradoks ljubavi prema neprijatelju.
Sve to osobno usvojiti i tako odgajati druge nije lako. Lako je i nezahtjevno isticati izvrsnost vlastitoga plemena, naroda i vjere i u istome dahu također njegovati mržnju. I pri svemu prisvajati Boga, poput gesla hitlerovske vojske ”Gott mit uns”. Ili ”Bog i Hrvati”.
Vjera ispražnjena od bitnih sadržaja ostaje bez smisla. Pretvara se u intelektualno tup, idejno prazan i ljudski poguban fanatizam.
Fanatizam je bolest. Poput alkoholizma tvrde znanstvenici. Fanatik je osoba koja se odrekla onoga što je temeljno ljudsko – razuma. Usvojila je jednu misao, najčešće sažetu u jednu zvonku frazu. Tako čovjek bude za ostatak života cijepljen protiv svakoga novog znanja.
Fanatik ništa ne propituje, ne pati od sumnji. Jedina mu je patnja što postoje oni koji ne dijele njegovu misao.
Vladimir Pavlinić