Umro čovjek koji je bacio A-bombu na Hirošimu

Navar Glibotić

2. studenog 2007.

Umro čovjek koji je bacio A-bombu na Hirošimu

U četvrtak je u poznim godinama preminula osoba koja je stisnula kobni "botun" nakon kojeg je diljem svijeta poznati "Mali dječak" pao na Hirošimu, ubivši prema japanskim procjenama gotovo 150.000 ljudi. Do smrti se rečeni Paul Tibbets nije pokajao i branio je takav čin SAD-a. Dapače, tvrdio je da se i problem s arapskim terorizmom mora rješavati na isti način - nuklearnim bombama

Čovjek koji je zapovijedao avionom iz kojeg je izbačena atomska bomba na Hirošimu umro je u četvrtak u 92. godini života. Hm, možda je malo pretenciozno kazati da je Paul Tibbets čovjek, obzirom na sve. Ne samo zbog činjenice da je bacio bombu na Hirošimu, već i zbog kasnijeg nekajanja te opravdavanja ubijanja tolikog broja ljudi odjednom.

Za ovu priliku nećemo navoditi kako je bacanje bombe bilo apsolutno bespotrebno, te da je zapravo više bačena kako bi zastrašila Crvenu armiju nego zajebala Japance. Ovaj put ćemo samo objaviti dio intervjua s Tibbetsom dan novinarima Guardiana u kojem se vidi kakav je to bio čovjek.


G: Posjetili ste i predsjednika Trumana ...

- Na kraju službenog primanja pogledao me desetak sekundi i nije kazao ništa. Onda je samo upitao "Što vi mislite?", a ja sam odgovorio "Predsjedniče, mislim da sam napravio što mi je naređeno". On je udario šakom o stol i dodao: "Prokleto si u pravu da si to napravio, a ja sam onaj koji te poslao da to napraviš. Ako te itko bude gnjavio zbog toga, obrati se meni".

G: Je li vas itko gnjavio?

- Nije.

G: Jeste li se ikad premišljali o bacanju bombe?

- Ne. Kao prvo, ja sam se javio u američku vojsku kako bih branio Sjedinjene Države. Na putu do Hiroshime mislio sam: Ne mogu se dosjetiti niti jedne greške koju sam napravio. Znao sam da radim pravu stvar iako sam isto znao da ću ubiti mnogo ljudi. Ali, Bože moj, spasili smo tako mnogo života, jer nije trebalo napraviti invaziju na Japan.

G: Zašto je bačena druga bomba, na Nagasaki?

- Nitko drugi nije znao da je postojala i treća bomba. Vidite, prva je bomba bačena i Japanci se nisu javljali, potom je bačena i druga, a oni su i dalje bili tihi. Tada me nazvao general LeMay i pitao imam li još bombi, ja sam kazao da imam. Poslao me u Utah s posadom po nju, ali je u međuvremenu rat završio. Što je bila misija treće bombe, nitko nije znao.

G: Jedno važno pitanje. Od događaja 11. rujna, kakva su vaša razmišljanja? Ljudi govore o nuklearnim bombama ...

- Ne znam ništa više o ovim teroristima nego vi. Kada su napali Tornjeve, nisam mogao vjerovati da se to događa. Borili smo se protiv više neprijatelja kroz vrijeme, ali smo znali tko su i gdje se nalaze. Ovi napadači, za njih ne znamo niti tko su niti odakle su. To me uznemiruje. Opet će nas napasti, ali će sami odabrati kad će to napraviti. Moramo doći do mogućnosti da pobijemo te gadove. Nikakvo dovođenje na sud, do đavola s tim. Ne bih na njih potrošio niti pet sekundi.

G: Što točno mislite s time, nuklearne bombe možda?

- O, ne bih oklijevao niti trenutka kada bih imao izbora. Ubit ćete nevine ljude u isto vrijeme, ali nigdje nismo vodili prokleti rat, a da i nevini nisu stradavali. Kada bi samo novinari prestali sa sranjima: "Pobili ste tako mnogo civila". To je njihova loša sreća što su u to vrijeme bili tamo.



Eto, takav je to čovjek. Inače, 1976. godine bio je umiješan u kontroverzu s prikazom bombardiranja Hirošime na zračnoj paradi u Harlingtonu u Teksasu. Dok je letio u bombarderu B-29 na pisti ispod njega je aktivirana pirotehnička naprava koja je stvorila gljivasti oblak dima. SAD su se kasnije službeno ispričale Japanu, a idioti Teksašani su se dobro zabavili. Godine 1995. kritizirao je planirani muzejski postav u Washingtonu u povodu 50-obljetnice Hirošime i Nagasakija, kao "prokleto veliku uvredu" jer je bombardiranje stavljeno u kontekst stradanja koje je izazvalo. Tibbets je inače avion kojim je zapovijedao nazvao "Enola Gei" po svojoj majci. I da, za kraj neću kazati počivao u miru ...