TAJNA JEDNE VIKENDICE: Cijeli vojni vrh s kraja Tuđmanove vladavine mogao bi se naći na sudu
Ime Antuna Šporera, zagrebačkog političara s kraja devedesetih godina prošlog stoljeća iz redova Hrvatske seljačke stranke, velikoj većini današnjih konzumenata politike i medija teško da išta govori. No, afera sa Šporerovom vikendicom u Novigradu pokraj Zadra, koja se vuče od 2002. godine pa sve do kraja prošlog mjeseca kada je, kako Lupiga doznaje, Državno odvjetništvo u Zagrebu zatražilo novo suđenje u vezi s tom aferom, mogla bi mnogima koje zanima način funkcioniranja vladavine Franje Tuđmana i njegovog HDZ-a u devedesetima pružiti vrlo poučan uvid.
U središtu rečene afere, osim samog Šporera, je umirovljeni general Vladimir Zagorec kojem bi se moglo i treći put suditi po optužnici za nezakonitu obnovu sporne vikendice, što je porezne obveznike koštalo gotovo 1,1 milijun kuna. Na oslobađajuću presudu iz travnja ove godine zagrebačkog Županijskog suda u postupku protiv Zagorca, koji je optužen u svojstvu pomoćnika ministra obrane, i njegove dvojice svojedobnih suradnika u Ministarstvu obrane Matka Kakarigija i Juraja Vojkovića, žalilo se Državno odvjetništvo tražeći od Vrhovnog suda da poništi prvostupanjsku presudu i naloži ponovljeno suđenje.
Povijesni „usud“ spojio je Šporera, Zagorca, Kakarigija, Vojkovića i druge aktere ove afere koje ćemo tek spomenuti u tekstu, za vrijeme „zagrebačke političke krize“ koja je buknula 1996. godine, kada tadašnji predsjednik države Tuđman nije htio potvrditi izbor oporbenog gradonačelnika Zagreba. Šporer je na lokalnim izborima 1996. godine izabran za vijećnika i potpredsjednika Skupštine grada Zagreba.
HDZ je na neutvrđen način uspio pridobio Šporerov glas (FOTO: Novilist.hr)
Kada je postalo jasno da Tuđman neće ispoštovati volju birača i većine u Skupštini, operativci HDZ-a dali su se u potragu za oporbenim vijećnicima koji bi prišli HDZ-u. Bio je to razmjerno težak zadatak za hadezeovce jer su oporbenu većinu najvećim dijelom činili SDP-ovci i HSLS-ovci koji su na primjeru Zagreba vježbali kasnije preuzimanje vlasti u državi. Možda „griješimo dušu“, ali u to vrijeme nije baš bilo tako jednostavno „pridobiti“ vijećnika kao danas. U svakom slučaju, metodama koje tada nisu bile do kraja rasvijetljene, HDZ je pridobio glasove Šporera i Damira Bukovića, također iz HSS-a te je Tuđmanova volja izvršena – nova većina stavila je na čelo grada Marinu Matulović Dropulić iz HDZ-a.
Državno odvjetništvo, primjerice, nije zanimalo kako su Šporer i Buković prišli vladajućoj stranci. Na medijska nagađanja iz tog vremena na temu što su haesesovci dobili zauzvrat, njih dvojica složno bi reagirali sudskim tužbama za nanošenje duševnih boli.
Proći će godine, Tuđman će napustiti životnu scenu, a na tapetu njegova nasljednika na čelu države, Stjepana Mesića, 2000. godine naći će se Vladimir Zagorec, koji je poraz HDZ-a na „trećesiječanjskim izborima“ dočekao na mjestu pomoćnika ministra obrane. Po odlasku iz MORH-a, Zagorec se počeo baviti biznisom, investirajući ogromne svote, uglavnom iz kredita kod Hypo banke za koje je, međutim, morao jamčiti pozamašnom imovinom ili nekim drugim jamstvima što austrijski istražni organi i danas pokušavaju utvrditi.
Mesić nije žalio truda da javnim istupima izazove reakciju Državnog odvjetništva prema Zagorcu. I odjednom su se istražni organi, osim za sudbinu famoznih „Zagorčevih dragulja“, zainteresirali i za slučaj Šporer&Buković. Utvrđeno je da se iz vojnog budžeta tijekom 1997. godine obnovila Šporerova vikendica u Novigradu, pri čemu termin „vikendica“ valja uzeti sasvim uvjetno jer je riječ o manjoj vili sa bazenom i teniskim igralištem.
Uporište za utrošak 1,1 milijun kuna za Šporerove potrebe pronađeno je u pravilnicima Ministarstva obrane koji predviđaju moguće obeštećenje za vlasnike nekretnina koje su koristili pripadnici Hrvatske vojske i pritom ih oštetile, ili su zbog boravka HV-a bile meta neprijateljskih napada. Više svjedoka na suđenjima što su uslijedili u ovoj aferi, potvrdilo je da se Šporer, nakon akcije „Maslenica“ kada je Novigrad vraćen pod kontrolu Hrvatske vojske, suočio s oštećenjima na svojoj vikendici. Utvrđeno je i da su u kući boravili pripadnici HV-a, ali je sud zauzeo stajalište da se Šporeru pogodovalo jer nema dokumenta koji potvrđuje da je kuća korištena u vojne svrhe, ne postoji vjerodostojan zapisnik o tome kakva su bila njezina oštećenja i čime su izazvana.
Zagorec je kao pomoćnik ministra obrane potpisao plaćanje radova na vikendici, dok su drugi svjedoci objasnili da je iz tog fonda uz Šporerov obnovljeno svega pet-šest objekata, od čak 12.000 zahtjeva (FOTO: nacional.hr)
To je ono što je nedvojbeno utvrđeno u maratonskom, 15 godina dugom, istražnom i sudskom utvrđivanju činjenica u aferi „Šporerova vikendica“ – sve ostalo oko tog slučaja, pogotovo pitanje tko je u vrhu Tuđmanove vlasti dao nalog da se Šporera „privoli na suradnju“ opisanim načinom i tko je to neposredno proveo, dan-danas je „u magli“.
Kao neposredni izvršitelj državnog pogodovanja Šporeru, još 2002. godine, osumnjičen je Vladimir Zagorec. U kasnijem sudovanju nedvojbeno je utvrđeno da je kao pomoćnik ministra obrane potpisao plaćanje radova na vikendici u Novigradu. Zagorec se branio da su mu „papiri“ o spornoj obnovi doneseni na potpis, da ih je potpisao vjerujući suradnicima, Kakarigiju i Vojkoviću, koji su ih pripremili. Povjerovao je Županijski sud u Zagrebu Zagorcu, i u dva ga je navrata, 2011. godine i ponovno u proljeće ove godine, oslobodio krivnje za pogodovanje Šporeru te zlouporabu položaja i ovlasti, odnosno nanošenje štete državnom proračunu vrijednosti od 1,1 milijun kuna.
„Pogrešan je zaključak suda koji ulogu prvooptuženog Vladimira Zagorca svodi na pukog potpisnika dokumenta koje mu njegovi podređeni donose, da se radnje za koje se optuženici terete, iako su međusobno povezani i međusobno ovisni, svode da kod njih ne postoji volja a niti svijest o tome da svojim radnjama iskorištavaju svoj položaj i ovlast da s ciljem Antunu Šporeru pribave nepripadnu imovinsku korist“, napisao je, među ostalim, u svojoj žalbi na drugu oslobađajuću presudu Zagorcu zamjenik županijske državne odvjetnice u Zagrebu Ivica Ovčar. Žalba DORH-a pokušava dokazati da je sud oslobađajući Zagorca i dvojicu mu suradnika ne samo pogrešno utvrdio činjenično stanje, nego i u bitnome povrijedio odredbe kaznenog postupka.
Prvi put su Zagorec, Kakarigi i Vojković na Županijskom sudu u Zagrebu oslobođeni krivnje za pogodovanje Šporeru na račun poreznih obveznika 2011. godine, što je Vrhovni sud poništio i naložio novo suđenje. U ponovljenom postupku u proljeće ove godine ishod je bio isti kao i prije šest godina, s tom razlikom što se više nije sudilo i Antunu Šporeru koji je na prvom suđenju proglašen krivim i osuđen na 18 mjeseci zatvora uvjetno.
Šporer je još na prvom suđenju osuđen na uvjetnu kaznu od 18 mjeseci zatvora, a njegova kuća u Novigradu obnovljena je (FOTO: Wikipedia/Luka Paic)
Novo suđenje Zagorcu, Kakarigiju i Vojkoviću za proračunsku štetu prilikom obnove Šporerove vikendice značilo bi i novo pozivanje na sud doista zanimljive liste svjedoka. Dosada su, naime, u ovom postupku svjedočili, među ostalima, negdašnji ministar obrane i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Pavao Miljavac, zamjenik načelnika GS ORSH Davor Domazet Lošo, „motorizirani“ general Ljubo Ćesić-Rojs, zadarski poduzetnik Reno Sinovčić, negdašnji šef financija MORH-a Miljenko Galić i načelnik Vojnog kabineta predsjednika Republike Miljenko Crnjac.
Sud je u ponovljenom postupku odbio zahtjev obrane da svoja saznanja o obnovi sporne vikendice na sudu iznesu i Ante Gotovina te bivši pomoćnik ministra obrane general Krešimir Ćosić. Sada bi, ako Vrhovni sud naredi i treće suđenje, i oni mogli biti saslušani. Niska negdašnjih visokih vojnih i civilnih dužnosnika te poduzetnika koji su zauzimali klupu svjedoka u ovome postupku posljedica je još uvijek ne do kraja raspetljane procedure u kojoj je, 1997. godine, naručena i plaćena obnova Šporerove vikendice. Iz tijeka dosadašnjih suđenja jasno je da se sporna obnova dogovarala u trokutu Ured predsjednika Republike u vrijeme dok je šef države bio Franjo Tuđman - Glavni stožer Oružanih snaga -MORH, no tko je tu koga nagovarao da se Šporeru pomogne, ostalo je nejasno.
Zagorec je na suđenju otkrio da mu se jednom prilikom Miljavac obratio s porukom da „požuri rješavanje Šporerova predmeta“. Do tada, iskazivao je umirovljeni general, nije znao da se Šporer obratio MORH-u, niti što traži, a niti ga je imao prilike upoznati. Uglavnom, Zagorec je pokrenuo proceduru, Kakarigi i Vojković su mu, tvrdi, pribavili potrebnu dokumentaciju, i u roku dva i pol mjeseca je počela obnova vikendice. Otkrio je Zagorec i da su se kuće oštećene djelovanjem Hrvatske vojske do 1998. obnavljale iz dijela vojnog budžeta koji je kontrolirao Glavni stožer Oružanih snaga, što je prilično čudan običaj za jednu državu u kojoj je vlast (bila) civilna. Vojska je, branio se Zagorec, donosila odluku čijem će se zahtjevu za odštetu udovoljiti i u kojem iznosu, a MORH je samo „amenovao“ njihovu odluku.
Miljavac je potvrdio da je GS ORSH prikupljao zahtjeve za obnovu, ali da, tvrdi, nije mogao udovoljiti velikoj većini zatraženih odšteta. Miljavac je iznio podatak da se iz vojnog budžeta obnovilo, kako je rekao, pet-šest kuća, a da je zahtjeva bilo čak 12.000. O sudbini Šporerove vikendice, Miljavac, ustvrdio je, nije odlučivao niti mu je poznato kako je do obnove došlo.
Vojković je otkrio kako mu je Zagorec jednom prilikom povjerio da se obnova sporne vikendice traži „odozgo s Pantovčaka“ (FOTO: Wikipedia/Arslan Arie)
I Vojković i Kakarigi iskazivali su da je vojska donijela odluku da se Šporeru obnovi vikendica, pa je sud krenuo pozivati na svjedočenje spomenute vojne glavešine. No, budući da je Vojković otkrio kako mu je Zagorec jednom prilikom povjerio da se obnova sporne vikendice traži „odozgo s Pantovčaka“, saslušan je Tuđmanov šef vojnog kabineta Miljenko Crnjac koji je potvrdio da se u Uredu predsjednika raspravljalo o Šporerovom zahtjevu za obnovom vikendice. Što je također prilično čudan običaj u funkcioniranju vlasti u organiziranoj državi.
Ništa manje od galerije svjedoka u suđenjima u aferi „Šporerova vikendica“, nisu zanimljivi podaci o ratnim štetama u Novigradu. Naime, saslušano je više stanovnika tog mjesta i vojnika koji su za vrijeme operacije „Maslenica“ 1993. godine i kasnije boravili u Novigradu. Oni su otkrili da je u mjestu bilo ratnih oštećenja, ali da je imovina u kućama koju je HV zatekao po oslobađanju mjesta opljačkana u danima, tjednima i mjesecima što su uslijedili.
„Nakon dolaska pripadnika HV-a iz kuća je odnijeta tehnika, namještaj pa čak i parket i lamperije, ono što se nije moglo odnijeti razbijeno je kao što se to desilo i u mojoj kući“, posvjedočio je jedan od stanovnika Novigrada koji je rat proveo u HV-u.
S druge strane, na suđenju je prezentiran dokument Vojne policije o ratnim štetama u Novigradu prema kojem su kuće u mjestu, pa tako i Šporerovu vikendicu, oštetili i opljačkali „četnici“. Očitovanje Vojne policije, inače, zatražila je zadarska Uprava za obranu kada joj je MORH postavio pitanje je li HV koristio i oštetio kuću Antuna Šporera u Novigradu.
„Ova područja prije oslobođenja bila su u rukama četnika i stambeni objekti su bili opljačkani i djelomično devastirani tako da se nije imalo što dalje devastirati“, stoji u izvješću Vojne policije, kojeg je sud odbacio jer ključni nalazi u tom izvješću nisu ničim potkrijepljeni ili obrazloženi. Nije toliko ni za zamjeriti vojnim policajcima koji su pokušali obmanuti pretpostavljene, jer nikakav drugi odgovor o krivnji za bilo kakvu štetu iz rata, sudovi i dobar dio javnosti u Hrvatskoj, nisu ni očekivali niti (bili) spremni prihvatiti.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Lupiga.Com
Krivousti zločinac i njegovi štakori. Mala zemlja za mali mozak.