Što je pokazao sinoćnji plenum Filozofskog fakulteta? Prije svega da oštrica otpora započetog 2009. godine nije niti najmanje otupila i da se generacijski prenijela na neke nove klince koji su sinoć dupkom napunili popularnu “sedmicu” i raspravljali o stvarima koje ih se direktno tiču i za koje su preuzeli političku odgovornost. 

Posljedice prijedloga ugovora o suradnji Filozofskog s Katoličko bogoslovnim fakultetom koji se pokušavaju progurati na nedemokratski i nelegitiman način, zvuče dramatičnije od onoga protiv čega su studenti borili prije sad već sedam godina, jer dramatičnije od same komercijalizacije obrazovanja zvuči klerikalizacija obrazovanja. Uopće sama mogućnost da se Filozofski fakultet povezuje s nečim što ima nesekularni odnosno vjerski katolički predznak – pokazuje izvitoperenu društvenu realnost u kojoj se nalazimo i do koje je razine ugrožena ideja sekularnosti u suvremenoj Hrvatskoj. 

Studenti se s pravom bune jer ne žele da budući vjeroučitelji s KBF-a istovremeno (bez prijemnog ispita) studiraju na bilo kojem odsjeku i tako, osim prenositelja vjere đacima, postanu i legitimni profesori sociologije, filozofije, povijesti... Najčešće se spominju upravo ova zanimanja jer ona su ideološki najproblematičnija, odnosno najprijemčljivija da se pristupanjem preko vjerske dogme oduzme svaka mogućnost kritičkog razmišljanja budućim generacijama jer bi im povijest, sociologiju ili filozofiju predavale osobe koje prihvaćaju učenja prema kojima je "božja riječ" objava u koju se ne smije sumnjati, prema kojoj su Darwin i njegova teorija evolucije sumnjiva pojava, prema kojem žene nisu muškarcu jednaka bića - ne smiju pristupati oltaru i ne smiju biti svećenice, ne smiju uopće zauzimati visoke položaje unutar Crkve; ili kako je to objasnio jedan od studenata KBF-a na tribini koja je prethodila sinoćnjem plenumu na direktno pitanje u dubioznim uvjetima smijenjene prodekanice Branke Galić -  da li su prema učenju Crkve žene neravnopravne s muškarcima – odgovorio – u laičkom smislu nisu. U nelaičkom jesu? I to je čista laž.

Sedmica puna kao oko (FOTO: Akademska solidarnost) 

Crkva se zadnjih godina bjesomučno i vrlo uspješno bori protiv davno ostvarenog ženskog prava na vlastito tijelo, odnosno protiv pobačaja. U ovoj zemlji nesmiljeno raste broj tzv. prizivača savjesti, točnije doktora koji ne žele obavljati pobačaje ili propisivati kontracepcijske pilule, čime životi žena (pogotovo mladih, siromašnih žena) postaju direktno ugroženi. Pojava jačanja klerikalne desnice, koja se uspješno bori protiv prava žena, LBGT osoba i svih koji ne upadaju u božju matricu i koji razmišljaju na kritičan način postaju nepoželjnim dijelom društva, događaju se diljem Europe, s najsvježijim primjerom Poljske, gdje se pokušava legalizirati potpuna zabrana pobačaja. Nije samo Hrvatska imala primjere referenduma o braku. Imala ih je i Slovačka i Slovenija i Poljska, imale su ih i baltičke zemlje.

Ono što se u Americi događa kao borba protiv tzv. rodne ideologije prenijelo se diljem Europe, uz masovne kampanje financirane od strane sumnjivih zaklada s vjerskim predznakom, križarski je rat protiv teorijske discipline unutar društvenih znanosti koja se bavi konceptom roda, ključne analitičke kategorije koja služi u analizi odnosa moći, neravnopravnosti i diskriminacije koje generira podjela svijeta na muški i ženski spol i njima strogo pridodane društvene uloge. Rod nam pomaže da shvatimo na koji način se osobe rođene u jednom spolu pod utjecajem društva i okoline kasnije razvijaju i koliko nas zaključanost u binarnost opreke muško-žensko oblikuje i ograničava. Rodna teorija, rodni studiji i svakako feminizam, tako su moderni neprijatelj broj 1 Crkve koja u njima vidi opasnost za same svoje temelje jer otkrivaju mogućnost razdrmavanja neravnopravnosti i diskriminacije koju Crkva propovijeda. 

Ali da se vratimo na plenum. Sinoć je u popularnoj „sedmici“ opet viđena ista ona energija koja je pokrenula studente 2009. I pretvorila se u izvanrednu političku snagu koju Hrvatska to tog trenutka dugo nije imala. Osjetilo se u to u gomili onih dignutih ruku protiv ugovora o suradnji s fakultetom za upis na koji morate imati preporuku lokalnog župnika odnosno potvrdu da ste praktični vjernik koji redovito odlazi u crkvu. Naravno, moglo se na plenumu (koji prihvaća sve sudionike i koji im čak dopušta i da glasaju o pitanjima definiranim dnevnim redom) čuti od strane studenta KBF da se na njihov fakultet mogu upisati i osobe „druge vjere“. Da, mogu, ali uz posebno odobrenje. Ali i te osobe koje su navodili sinoć, poput Ševka Omerbmašića, sasvim očigledno nisu ateisti.

Još jedan pogled na punu dvoranu broj VII (FOTO: Akademska soldarnost)

Studenti Filozofskog po ugovorima bi se mogli reciprocitetno upisati samo na jedan studij na KBF i to religijske katehetike. Koliko studenta Filozofskog vidite da upisuju takav studijski predmet? Hoće li i oni za upis trebati prikupljati kršteni list i potvrdu župnika?

Studenti su ustali jer u ovoj suradnji vide prijetnju za svoj položaj na tržištu rada. Kako se boriti s vjeroučiteljima, koje se ne zapošljavaju preko javnog natječaja nego ih imenuju biskup? Nije teško zamisliti situaciju u kojoj u nekoj školi u kojoj je lakše predmet s malim brojem sati poput filozofije „uvaliti“ vjeroučitelju s diplomom iz tog predmeta. Hoće li se taj vjeroučitelj fokusirati na predavanja o učenjima npr. Tome Akvinskog ili sv. Augustina za koje žena nije jednaka muškarcu i samo je njegov (nesavršeni) dodatak? Hoće li onda polako iz fakultetskih studijskih programa biti izbacivana izučavanja  koji su učili da žena nije jednaka muškarcu i da je ona njegov samo nesavršeni dodatak ukazivati na ili da će polako iz studijskih programa izbacivati izučavanje Simone de Beauvoir, Foucaulta, Judith Butler i ostalih sumnjivica rodne i queer teorije. 

Umjesto toga imat ćemo utvrđivanje heteronormativne paradigme, odgajat ćemo djevojčice u uvjerenju da prije svega moraju biti majke i brižne družice svojim muževima ( i u dobru i zlu), dječake da su glave obitelji, da jedini mogući brak onaj između muškarca i žene te da su gej osobe bolesnici i pedofili. 

KBF ne poznaje znanstvenu metodu i time nema što tražiti na sekularnom fakultetu, čulo se sinoć na plenumu više puta i to je najsnažnija poruka sinoćnjih događanja – dogma nije dobrodošla u prostoru nečeg što se obično smatra bastionom slobodne kritičke misli.

Dakle, bauk Filozofskog fakulteta opet je u javnom političkom prostoru i dobro je da je tako jer je to sasvim sigurno pokazatelj da se u ovoj zemlji još sva svjetla nisu ugasila. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Akademska solidarnost