Đorđe Balašević nerijetko se "žalio" da nastupa u neadekvatnim prostorima, kao, on je više za kino-dvorane, vatrogasne i domove kulture, i slično, ali je vojska njegovih fanova jednostavno prevelika za takva mjesta. U petak se obreo u Koprivnici, na velikom prostoru srednjoškolskih igrališta, a uz to i po jakom pljusku. Dakle, "gimnazijski bedemi", kiša kao dekor za avanturu mogućeg odgađanja, mi puni nade.. I opet je to bio koncert za pamćenje

Kad se snažan pljusak sasuo na nekoliko tisuća ljudi, Đole je udario "Hej-haj baš nas briga, vozamo se u taljiga". Baš koji trenutak prije na pozornici se pojavio Ignac Šern, nositelj poštovane titule "oprezno s tom violinom", a s njim kao da je došla kiša. Pa je nastavljeno s "Budimpeštanskim snijegom" ("Vodila me kud je htjela, dobar sam ja gost, Verešmarti, Citadela i lančani most"), "Slabo divanim mađarski", "Namćorom", "Djevojkom s čardaš nogama", "Božom zvanim pub", a u trenutku kad su posjetitelji skužili da su im se smočile pare baš kao i dokumenti, i da su natopljene gaće ušle di već ulaze, opleteno je "Ne lomite mi bagrenje". Na "jer jed je jed, a red je red", možemo slobodno reći, bio je delirij.
Od zemljopisnih obrada, Balašević se prvo obratio Osijeku – "Dovoljno je to što se volimo". Pa Splićanima ("Netko to ozgora vidi sve"), svojevrsnim vehabijama balaševićevizma, onda natrag na Viroviticu, Lipik i Pakrac ("Korzo je imao svoj red.."), u četvrtom satu koncerta krenulo je i "O dobra noć Banja Luko" da bi na kraju cijelo igralište zapjevalo stih "Bosna, čudno ime za devojku".
Počeo je, jasno, sa "Sto dukata..", na utuk onim smutljivcima što su ga optužili da na zimski zagrebački koncert ništa ne donosi nego odnosi. Ali tko se sjeća toga još.. Takvi i njima slični nisu izravno spomenuti ni jednom riječju ni jednim stihom. Male monologe između numera Đole je uglavnom kratio istresanjem imena trgova, ulica, gradića, mjesta, sela i zaselaka u Podravini, Istri, Slavoniji i Međimurju. Spomenut je moto koncerta "Povratak korijenima" (Đoletova je mama iz okolice Koprivnice), ali ne napadno i opširno.
Tko zna bi li se izvukao s pozornice do zore, da oko dva nije počeo veliki vatromet iznad igrališta koji je dobrih deset minuta okupirao pažnju mase. Tako da su "nepovučene u željoteci" ostale stvari poput "Miholjskog leta", "Montenegra Ekspres", "Marim ja", "Pante Rei", "Drago mi je zbog mog starog", "Tužnih ljubavi", "Panonskog mornara", "Starog laloškog valsa", "Bube Erdeljan"...
Na kraju "okrugli trag na mestu šatre" i razmišljanje o novom "mitingu pod zvijezdama", Maribor, čini mi se, 5.7., pa Opatija 12.7. Koncerti koji nose breme posebnosti.