„Javila sam se na tri natječaja u potrazi za poslom. Na dva mi nisu odgovorili, a iz jedne tvrtke su me nazvali da se raspitaju o mojim kvalifikacijama i iskustvu. Budući da već dugo radim kao grafička urednica, na različitim projektima, bili su vrlo zadovoljni. No, onda je uslijedilo pitanje: 'Koliko imate godina'? Čim sam rekla 46, odgovor je glasio: 'Žao nam je, mi bismo ipak trebali nekog mlađeg'.“, svjedočanstvo je koje zorno pokazuje kakvo je stanje u Hrvatskoj. Što na to imaju reći resorni ministar Mirando Mrsić, šef poslodavaca Davor Majetić i sindikalist Mladen Novosel pogledajte pod

Možda vas to iznenadi, ali Vjesnik još uvijek postoji. Na web stranici www.vjesnik.hr i dalje svakodnevno možete naći tekstove ljudi koji već šesti mjesec rade bez plaće, dok istovremeno država, inače vlasnik Vjesnika, najavljuje kako će rigorozno kažnjavati poslodavce koji radnicima ne isplaćuju plaće. Još uvijek u Vjesniku postoje ljudi koji relevantno mogu obraditi temu, poput ove i dobiti izjave najznačajnijih sugovornika na tu temu. Lupiga vam s te adrese prenosi sljedeći tekst ...

Ispred Zavoda za zapošljavanje (FOTO: Vjesnik)

»Javila sam se na tri natječaja u potrazi za poslom. Na dva mi nisu odgovorili, a iz jedne tvrtke su me nazvali da se raspitaju o mojim kvalifikacijama i iskustvu. Budući da već dugo radim kao grafička urednica, na različitim projektima, bili su vrlo zadovoljni. No, onda je uslijedilo pitanje: 'Koliko imate godina'? Čim sam rekla 46, odgovor je glasio: 'Žao nam je, mi bismo ipak trebali nekog mlađeg'. Nije preostalo drugo nego da šokirana spustim slušalicu«, ispričala nam je kolegica, dugogodišnja grafička urednica u Vjesniku, koja nakon pet mjeseci koliko smo u Vjesniku bez plaće pokušava pronaći novo mjesto pod suncem. Jedini je uvjet da bude redovno plaćeno.

Podaci o tvrtki u kojoj ne žele 46-godišnjakinju poznati su redakciji i namjerno ih ne objavljujemo, jer je mala anketa među kolegama, pa i u SSSH pokazala da je takav odgovor u brojnim drugim tvrtkama dobila većina onih koji su proslavili 45. rođendan, pa bi, zapravo, trebalo objaviti listu.

No, ni da se ubijemo od razmišljanja, ne možemo smisliti zašto?! Naime, da je riječ o radnom mjestu na kojem se podiže teret, recimo gajbe u kafiću, ili okreće bolestan čovjek na krevetu, još bismo razumjeli da netko želi mlađu i možda okretniju radnu snagu, no zašto - zaboga! - ne žele 46-godišnjakinju za radno mjesto za kompjuterom, za koje ima značajno iskustvo i praksu?!

»To je definitivno jedan od najvećih problema našeg tržišta rada, da ljudi koji u starijoj dobi izgube posao više ga ne mogu naći, nerijetko do mirovine. To je poseban problem s nekim zanimanjima, na primjer u građevini, zatim sa strojobravarima, metalcima i slično, no očito je izraženo i u drugim profesijama«, komentira Mladen Novosel, predsjednik SSSH.

Kaže kako isti primjer ima i u obitelji - njegov brat, 58-godišnji strojobravar sa 42 godine staža iza sebe, nakon stečaja tvrtke 'osuđen' je na to da dvije godine na burzi čeka uvjete za prijevremenu mirovinu i pritom je, zapravo, sretnik jer će uskoro ispuniti te uvjete.

»Po našem iskustvu, poslodavci gotovo u pravilu odbijaju ljude koji su napunili 50 godina. No, s druge strane, iako kažu da žele mlađe radnike, kad su u pitanju mlade žene često se ponašaju upravo suprotno i kod razgovora za posao suočavaju ih s pitanjima o bračnom stanju, djeci i planovima vezano uz obitelj«, kaže Novosel.

Država nema kvalitetan odgovor (FOTO: Vjesnik)

»Na taj način, zapravo, vrlo lako možete doći do odgovora na pitanje što zapravo žele poslodavci: radnika koji je mlad, zdrav i snažan, koji nema ženu i djecu i nema u planu imati obitelj, radnika koji ne pita za radno vrijeme, godišnji odmor, ali ni za plaću ili neka druga prava, jer bi trebao imati razumijevanja za to da je poslodavce pogodila kriza«, kaže naš sugovornik. Dodaje kako je porazn o da se to događa ženi sa 46 godina, nakon što je prošle godine započelo podizanje dobne granice za umirovljenje žena. »Što da radi žena koja zbog toga što ima 46 godina sada ne može dobiti posao do svoje 65.?!«, pita naš sugovornik. Svojedobno smo, dodaje, za neke kategorije radnika koji su izgubili radnu sposobnost imali svojevrsne inkubatore, pa su tako postojala poduzeća koja su zapošljavala samo invalide, uz poticaje države. No, početkom 90-ih godina prošlog stoljeća ta su poduzeća ugašena a ljudi poslani u invalidsku mirovinu i od tada, praktično, za radnike koji imaju preostalu radnu sposobnost nemamo nikakvog rješenja. U međuvremenu, raste i problem onih u kasnim 40-ima, ili starijih od 50 koji ostanu bez posla, a država nema kvalitetan odgovor, kaže Novosel.

»Činjenica je da ljudi koji su napunili 45 godina teško mogu pronaći novi posao, što svakodnevno vidimo po situaciji na Zavodu za zapošljavanje«, kaže ministar rada Mirando Mrsić te dodaje kako je to procjena svakog poslodavca u koju se Vlada ne može miješati. Iako je ponekad teško razumjeti zašto poslodavci ne cijene iskustvo i znanje, izbor radnika mora ostati njihova odluka, smatra.

»Ono što možemo i što redovno činimo su mjere aktivne politike zapošljavanja koje su usmjerene prema dugotrajno nezaposlenim i starijim radnicima i to se redovno provodi«, kaže ministar. Riječ je o sufinanciranju doprinosa za zapošljavanje radnika koji su stariji od određene dobi i dulje su vrijeme na Zavodu za zapošljavanje, što je mjera kojom su u praksi obuhvaćeni tek oni koji na Zavodu imaju barem dvije godine 'staža'. I tom mjerom poslodavcima se vraćaju sredstva uplaćena na ime doprinosa najdulje do dvije godine, pri čemu još uvijek ne postoji uvjet da istog radnika zadrže na poslu još neko vrijeme. Tako se u praksi najčešće događa da se radnici neposredno nakon isteka tog roka vraćaju na burzu, još stariji i s još manje šanse da nađu novi posao.

Kad je, pak, riječ o invalidima, u rješavanju problema njihove nezaposlenosti više se neće ići na na osnivanje posebnih radionica za njihovo zapošljavanje, već su u pripremi izmjene zakona po kojima bi poslodavci imali obavezu zaposliti određenu kvotu invalida s obzirom na broj radnika koje zapošljavaju. Ta bi se obaveza uvela bez mogućnosti da se umjesto zapošljavanja invalida plaća dodatni doprinos za njihovo zapošljavanje, što znači - bez izuzetka. Država bi u tom slučaju sufinancirala prilagodbu radnog mjesta, kao poticaj poslodavcima da omoguće njihov rad, kaže ministar.

»Iskreno, i ja si teško mogu objasniti zašto bi poslodavac odbio osobu od 46 godina za mjesto grafičkog urednika, jer je riječ o radnom mjestu za koje su godine doista irelevantne i puno je važnije radno iskustvo i kvaliteta rada«, kaže za Vjesnik Davor Majetić, glavni ravnatelj HUP-a. Dodaje kako je jedino objašnjenje koje mu pada na pamet mogućnost da poslodavac računa da će osobu s iskustvom morati platiti više, no smatra da je takav način odlučivanja neprimjeren. »Pravi poslodavac uvijek će tražiti pravu osobu, kvalitetnog radnika, na što godine nemaju utjecaja i zaista mi je teško komentirati takvu priču«.

Našim poslodavcima, dodaje, ponekad nedostaje doza edukacije oko toga što bi trebali imati na umu kada traže radnika, kako se ne bi stvarale predrasude...

Lupiga.Com via Vjesnik