Evo, ovo je još jedan tekst koji bi zapravo više trebao biti za nekakvu kolumnu, nego za novicu. Međutim, spremno koristim mogućnost da to ipak objavim tu, baš na ovom mjestu, gdje će ga vidjeti znatno više raje.Uglavnom, ono što ćete pročitati pod "opširnije" priča je o jednom "pisatoru", jednoj web stranici i jednih, prvih, pet godina

Jednog dana prije nešto više od pet godina prišao mi je Riječni rak i pitao me jel' bih napisao nešto za jedan sajt. Ostalo je povijest, historija dapače. Prvi je tekst, napisan prije točno pet godina, bio o tome kako mala raja uvijek najebe, bez obzira što se "oni veliki" dogovorili. Potom je navar pisao o svemu, a ponajviše o sisama, guzicama i sličnim dijelovima tijela. Zbog toga se došlo do toga da se smatra kako je malo nastran.

Je, možda i je malo nastran, ali piše o tome zato što raja to čita, odnosno mnogo je onih koji ukucavaju na Googleu pojmove koji nisu za javnu objavu, a potom ih naši frendovi iz Googlea prebacuju na Lupigu. Eto, tako sam pisao zato što se time širilo sveto ime Lupiga. Odnosno, što bih više puta kazao, marketing. Prošlo je pet godina lupkanja svega i svačega i to je to, došlo je do toga da je ova stranica postala dio smisla mog postojanja.

Još se sjećam prve svađe s tada nastranim i meni likom nepoznatim Ivorom-Carom, koji mi je naslov "Jebite se svi" promijenio u kuruzu "Hebite se svi", sjećam se šoka kada su mi se deset najboljih grudi pogledali u preko 100.000 puta, a sve to jer su slike označene s "nude" i "boobies". Uglavnom, mnogo lijepih sjećanja, čak i ono od ove godine kada se slavilo četiri godine postojanja Lupige u trenutku kada sam ja već četiri i pol godine pisao za istu, što mi je bio maleni apsurdić. Zapravo, ovaj je tekst zahvala svim onim ljudima koje sam na ovoj stranici upoznao, bilo virtualno bilo u stvarnosti. 

E, pa, ljudi, hvala.