Naš novi kolumnist ima nickname "Bombaš Bum Bum". Bomba. Oduvijek me interesiralo kako izgleda čovjek za kojeg kažu "ovaj će jedan dan doći s bombom i sve nas dignuti u zrak, jebeš mi sve". I onda sam saznala. Izgleda upravo tako. Obično. Toliko obično da ni nadimak nema, pa sam mu ga ja dala. Otuda taj nadimak, Bombaš Bum Bum

Uvjerenja sam kako će ga podjednako čitati kako muški, tako i ženski dio lupeškog čitateljstva jer unatoč tome što mu je životni stav jebivjetarski, odnosno mlatimudanski, osim kad je riječ o zaradi hrvatskih kuna, često se u njemu može nazrijeti i ono vaginalno.

I to je sve što bi vas o njemu trebalo interesirati. Osim možda da njegove priče govore o tome koliko život može biti jednostavan i topao živilo se u Slunju, Zagrebu, Grubišnom polju ili Detroitu i kad njime (ne)upravljaju najniže ljudske strasti. Govore o tome kako gubitak osjećaja odgovornosti može goditi kao dugo odgađano sranje, pa se zapitate nije li upravo život zbog takvih stvari dodatno kompliciraniji jer nas upravo one - najniže strasti - nerijetko osljepljuju i često zaleđuju u prepoznavanju i prihvaćanju jedni drugih kakvi doista jesmo. Sasvim obični.

Udare Vas u želucu, pa izazovu osmijeh, a dokazuju i koliko malo kvalitetnog i jednostavnog na Lupigi ima. Uostalo, šta vam ja znam, kliknite i prosudite sami klikom na ovih sedam znakova XOXOXOX ... ili jednostavnije rečeno: put ka istini je individualan i rijetko pravocrtan. Gotovo nikad, ili što je to, objektivan. No to je, na koncu, neka sasvim druga priča.