Ono čega su mnogi od nas već dugo vremena svjesni, ovih se dana netko u jednim dnevnim novinama sjetio staviti na papir. Riječ je o pitanju gastronomske ponude u sitne sate, što se tiče hrvatske metropole, kako Zagrebu iz nepoznatih nam razloga neki vole tepati. Naime, ta je ponuda ravna katastrofi, što zna svatko tko se iza 23 sata na ZG ulicama našao gladan. Iako možda pomalo površan s nekim očitim propustima, napravljen da bude što prije napisan i s tendencijom reklamiranja, ovaj tekst govori o nečemu što je Lupežima itekako važno

Kao što se dalo naslutiti u uvodu, imali bi šta dodati ovom tekstu, ali nemamo toliko vremena ...

Ako ste cijelu noć proveli u izlasku ili ste zbog naravi posla morali raditi do ranih jutarnjih sati te ste odlučili nešto pojesti prije odlaska na spavanje, izbor lokala u Zagrebu gdje ćete to i moći u najmanju je ruku - ograničen.

 Kako je sa stupanjem na snagu novog Zakona o trgovini početkom kolovoza ove godine počela jača kontrola poznatih pekarnica koje su noću prodavale svoje proizvode, lokacije na kojima se jede “spale” su na samo nekoliko sandwich barova oko centra grada i pokoju pokretnu kućicu postavljenu ispred noćnih klubova.

Noćni obilazak nekih od poznatih mjesta gdje se u Zagrebu noću može jesti ponudio je stoga zanimljivu sliku.

- Ovo je ništa. Trebate vidjeti kako će biti poslije, od dva do pet ujutro - kratko je rekao prodavač u legendarnom sandwich baru Pingvin u Teslinoj. Nismo ga uspjeli ništa više pitati jer je petnaestak ljudi nervozno stupkalo iza nas čekajući svoj red za hranu. Slična je situacija bila i kod njegova kolege koji je užurbano primao narudžbe desetak ljudi s lijeve strane bara. Jedan od razloga velike navale, kažu gosti, sigurno je i kvaliteta hrane. - Najbolji sendviči u gradu. Definitivno. Samo da još ima uređeno mjesto da se može normalno sjesti, a ne vani na ovim visokim stolicama. Zimi se smrzneš dok pojedeš - rekao je Jakov koji je nakon izlaska u centar grada svratio po sendvič. Slično kažu i ostali gosti.

Iako u centru grada postoje restorani poput Platoa u Kaptol centru koji noću rade kao klubovi, kuhinja im se zatvara u ponoć, pa oni koji ostanu kasnije ne mogu ništa pojesti. Izuzme li se narodnjački klub Kod Mome u Dugavama, gdje se u sitnim satima zna dogoditi da gostima na stol dođe i porcija mesa s roštilja, mjesta s toplom hranom u sitnim noćnim satima praktički ne postoje. 

Daljnja potraga za noćnim zalogajem odvela nas je tako u American Donut na Trešnjevci. Unatoč kišnom vremenu, četvero gostiju sjedilo je na terasi ispred lokala i jelo zadnji zalogaj prije polaska. Kada smo ušli unutra, shvatili smo i zašto. Pedesetak gladnih usta naguralo se na četiri metra dugačak šank, a četiri konobara užurbano su primala narudžbe povećeg broja vidno pijanih gostiju.

- Svratili smo malo na sengulu. Bili smo na koncertu Keiser Chiefsa u Ciboni i ‘palimo’ dalje na Jarun - rekao je jedan od vesele četvorke s Gredica koji su nakon poveće količine ispijenih piva svratili pojesti kako bi, kako su rekli, malo došli sebi.

Metar dalje od njih dvije djevojke koje su završile s cjelodnevnim poslom u Pubu. Donat im je dobar, kažu, jer je jedini lokal gdje se može doći, sjesti i u miru pojesti.

- Klopa je okej, ali ovdje je najvažnije da imaš svoju stolicu na toplom dok jedeš, a ne da skakućeš na otvorenom - kažu djevojke, inače česte gošće lokala, uz napomenu da im na ruku ide i činjenica da žive na Trešnjevci.

Kada nam je dosadilo gledati stotinjak sendviča koje su slagali pred našim očima, odlučili smo otići valjda na jedino mjesto u gradu gdje možete pojesti normalan obrok u sitnim satima.

- Može li jedan rižoto na mađarski ako ga nije problem sad napraviti - zapitao je u dva sata u noći 25-godišnji Mario Kozina vlasnika zalogajnice Gastro u Savskoj Marka Mišuru. Kako je pogodio pravi trenutak prije navale ostatka “noćnih ptica”, dobro raspoloženi Mišura odmah se bacio na posao. Radno vrijeme mu je do pet ujutro, a ako nema puno gostiju u lokalu, bez problema će vam pripremiti nešto s dnevnog menija.

- Kad je gužva, ne stigne se, a i gosti najviše naručuju hamburgere ili sendviče - kaže Mišura. Kako mu je dugo konkurencija bila sada već legendarna pekarnica Vjesnik s druge strane Savske, pitali smo ga je li mu porastao promet sada kad je najveći suparnik dobio zabranu rada noću.

- Ma kakva zabrana. I dalje vidim ljude da hodaju noći s njihovim vrećicama. Sve te pekarnice koje više ne rade noću i dalje poslužuju hranu kroz prozorčić na stražnjoj strani lokala. A mi ovdje sve radimo po propisima i još uz to ne možemo pronaći radnika koji će doći raditi kod nas - raspričao se Mišura, ali nije htio otkriti nikakve detalje o svom prometu. Kroz smijeh je samo dodao da njemu i njegovoj ženi nije do novca nego da taj posao rade iz ljubavi. 

Okretišta tramvaja su, u pravilu, mjesta gdje ogladnjeli traže nešto za jelo u kasnim noćnim ili ranim jutarnjim satima. Na okretištu na Savskom mostu jedan sendvič bar otvoren je za noćne putnike. Gostiju baš i nije bilo, ali prema riječima prodavača to baš i nije rijedak slučaj. - Stari Zagreb još je i dobar, ali gdje da mi jedemo u Novom Zagrebu. Jedino što imamo je onaj fast food u Zapruđu i, ako nemate auto, na okretištu jedino možete pronaći nešto za jelo. A o kvaliteti hrane da vam i ne pričam - srdit je bio mladić iz Sloboštine. - Sve je ovo slabo. U Zagrebu ima više automat-klubova gdje možete prokockati svoj novac, nego mjesta gdje se možete nahraniti. I svi uredno rade do 6 ujutro, a pekarnice gdje smo još i mogli nešto uzeti zatvorene su. I što ti preostaje nego kockati i piti - zaključio je mladić iz Sloboštine.

Jutarnji list, 5. listopad 2008.