Nikad dosta

miro@lupiga.com

14. ožujka 2002.

Nikad dosta

Što bi dali da vam netko ponudi da sutra idete igrati nogomet za hrvatsku ekipu na svjetskom nogometnom prvenstvu? Neispunjen san, vaš dres s vašim prezimenom, istrčavate na najveću svjetsku nogometnu pozornicu. Zvuči ludo zar ne? U ovoj novici o čovjeku koji je potopio irske nade na prvenstvu i o cijenama karata za utakmice...
Utjecaj Roy Keana na momčada je "uznemirujući". To po mišljenju trenera irske momčadi Micka McCarthya, koji ga je tim riječima gotovo spremio na avion za zelenu zemlju. Branimir iznosi tvrdnju da je sve počelo na malonogometnoj utakmici unutar momčadi, kada je trener izvadio golmane, pa se Roy razljutio i rekao nešto prosto o treneru i golmanima. No, Roy je već duže vrijeme, čini se nezadovoljan svojim sunarodnjacima, jer je samo par dana prije tražio da ga se izuzme iz momčadi zbog "osobnih razloga". Mi kažemo šteta, ne umanjujući snagu njegovih razloga. Vjerujemo da bi on imao šta pokazati na ovom prvenstvu, a to je već i dokazao svojim sjanim igrama u Manchester Unitedu.
Tako je Roy spakirao svoje kovčege, ne želeći čak ostati ni kao promatrač na tribinama. Naravno sam plaćajući karte za tekme i to po cijenama koje izgledaju pomalo zastrašujuće kad se sjetite koliko dnevno potrošite novaca, npr. kod tete u Dioni. Tako nejjeftinija karta iznosi 60, a najskuplja 675 dolara. Za tih 675 dolara vjerojatno možete otići s obitelji na more tjedan dana u polupansionu, kupiti si dobro računalo ili super bicikl.
Ili se možete sjesti na svoje mjesto, ustati u trenutku kad ulaze finalisti SP-a u Japanu 2002 i početi navijati.